2024 Autor: Harry Day | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-17 15:40
Ogorčenost je osjećaj ukorijenjen u ranom djetinjstvu. Ako dovoljno pažljivo pogledamo razvojnu situaciju malog djeteta, možemo vidjeti da dijete jako ovisi o svojim roditeljima. Ne može samostalno donositi odluke i zadovoljavati svoje potrebe
U situaciji frustracije, kada se interesi i želje roditelja i djeteta razilaze, dijete se nalazi u ovisnoj situaciji u kojoj je prisiljeno poslušati i istovremeno osjeća svoju nemoć i ogorčenost. Frustracije su iznimno potrebne, služe razvoju djeteta, ali je jako važno da roditelji pomognu djetetu da ih savlada, objasne mu zašto mu nešto uskraćuju, prihvate njegov osjećaj ljutnje, nezadovoljstva i razgovaraju s njim. Ako su frustracije pretjerano oštre i roditelji zabranjuju djetetu da izrazi svoja osjećanja, da pokaže agresiju, tada dijete razvija takvu karakternu crtu kao što je ogorčenost.
Nesposobno izraziti svoju agresiju i nezadovoljstvo sa roditeljima, od kojih ovisi i kojih se može bojati, dijete počinje osjećati bespomoćnost, očaj i prisiljeno je primijeniti agresiju usmjerenu protiv situacije na sebe, pretvarajući je u prekršaj. U nedostatku podrške i empatije dodaje se komponenta samosažaljenja.
Je li ogorčenje povezano s nepravdom?
Pravednost i nepravda su vrednosne moralne kategorije. Naučno govoreći, ogorčenost je oblik reakcije na frustraciju. Uglavnom, svaka frustracija (kršenje planova, uništavanje očekivanja ili iluzija, nemogućnost da dobijete ono što želite - ono što osoba očekuje) je s njegovog gledišta nepravda. Često se osjećaj ljutnje javlja čak i u situacijama u kojima osoba svjesno shvaća da griješi, ali da bi na situaciju reagirala na drugačiji, konstruktivniji način, nema dovoljno unutrašnjih resursa.
Zašto je uvreda opasna?
Kao što smo gore rekli, iza ogorčenosti stoji potisnuta agresija, koja je usmjerena na samog vas. Sve potisnute emocije destruktivno djeluju na naše tijelo, što dovodi do određenih somatskih poremećaja. Dakle, u savremenim istraživanjima možemo vidjeti da ogorčena djeca koja nisu smjela otvoreno pokazati agresiju u porodici imaju mnogo veće šanse da se prehlade. U odrasloj dobi potisnuta agresija, ponos (obrambeni mehanizam u obliku narcisoidne superiornosti koja pomaže u izbjegavanju osjećaja bespomoćnosti i očaja) i nedostatak (nedostatak dobrog zaštitnog majčinskog predmeta u glavi) dovode do raka.
Kako ozlojeđenost utiče na naše živote?
U pravilu, negativne posljedice ogorčenosti u vezi ne čekaju dugo. U stvari, ogorčenost je povlačenje iz odnosa prema unutra i komunikacija sa vašim unutrašnjim objektima od djetinjstva. Nemogućnost pokazivanja agresije, zaštite sebe, konstruktivnog rješavanja konfliktnih situacija dovodi do poteškoća u odnosima, stalnih iskustava i njihove somatizacije.
Pomoć psihologa kod osjetljivosti:
Mnogi klijenti postavljaju pitanje: kako se nositi s ogorčenjem?
Na ovo uvijek odgovaram pitanjem: šta mislite pod riječju "snaći se"?
Klijenti često žele potisnuti ozlojeđenost ili je jednostavno ne osjećaju. Ali problem je u tome što živa osoba ne može a da ne osjeća. Ako ne osjećamo svoje osjećaje, onda se oni pretvaraju ili u radnje (napustite, prestanite komunicirati, ne dižite telefon) ili u somatske bolesti, tada naše tijelo počinje osjećati i govoriti umjesto nas.
Na internetu često možete pronaći savjet psihologa kao odgovor na pitanje: "Kako se nositi s ogorčenjem?" - morate prihvatiti prekršaj, prepoznati njegovo postojanje i razgovarati o tom osjećaju s onim kome je upućen. Ovo je sve, naravno, zanimljivo, ali u kojoj mjeri je to ostvarivo i kakav će učinak imati?
Bilo bi ispravnije pretpostaviti da je ozlojeđenost naš unutrašnji način reagovanja na okolnosti. Količina ogorčenosti, ljutnje ili drugih emocija koje zahtijevaju prskanje ili suzbijanje ovisi o volumenu našeg unutarnjeg spremnika, o tome koju situaciju smo sposobni probaviti i preraditi u sebi, a ne reagirati vani, kriviti druge ili se razboljeti.
Individualna psihoanalitička psihoterapija, poput grupne psihoanalitičke psihoterapije, stvara prostor u kojem klijent može upoznati svoja osjećanja i naučiti komunicirati sa svojim stvarnim emocijama.
Cilj psihoanalitičke terapije je ponovno stvoriti situaciju iz djetinjstva i podržati klijenta kako bi se mogao nositi i doživjeti ono što je bilo nemoguće u njegovoj razvojnoj situaciji.
Preporučuje se:
Kako Se Sprijateljiti S Ljutnjom? Dio 2
Da bismo se nosili s bijesom koji imamo kao rezultat komunikacije s ljudima, potrebno je odgovoriti na 2 pitanja: 1. Radim li ispravno? Radi se o tome hoće li moja reakcija koristiti vezi. 2. Da li su moji postupci zasnovani na ljubavi?
Kako Se Sprijateljiti S Ljutnjom? 1. Dio
Antropolozi kažu da je ljutnja zajednička svima. Odnosno, predstavnici svih nacija i naroda širom svijeta padaju u bijes. Šta je ljutnja i odakle dolazi? Ljutnja je intenzivan osjećaj ili iskustvo povezano s osjećajem nezadovoljstva i, obično, neprijateljstva, a uzrokovano je ozlojeđenošću i boli.
Kako Se Nositi Sa Stresom? Kako Se Nositi Sa Stresom?
Nedavno se mnogi ljudi žale da nemaju vremena za bilo što, sve ih živcira - muž je loš, šef je ljut, djeca su ljuta (ne rade ono što žele), postoji veliki stres, zadatke na poslu, morate imati vremena da sve završite na vrijeme i kontrolu, ponekad morate posao završiti kod kuće.
Upravljanje Ljutnjom: Kako Ne Biti Ljubazan I Prihvatiti Ljutnju
Da biste obuzdali svoj bijes, prvo ga morate prihvatiti. Ne možete prihvatiti svoj bijes bez prepoznavanja ljutnje kao dobrog osjećaja. U ovom članku citiraću rad na prihvatanju ljutnje i sebe u ljutnji na svog klijenta u terapiji scenarija (primljena dozvola za objavljivanje).
Ko Je Kriv? Kako Se Nositi Sa Ljutnjom?
Na ovaj ili onaj način, osjećaj ogorčenosti svima nam je poznat - u ovom smo se životu svi uvrijedili i nekoga uvrijedili. Ali kako se možete nositi s ovom jednostavnom emocijom u praksi? Praktična situacija iz života jedne od klijentica (citiram prema dogovoru s njom, zamjenjujući neke detalje).
