GLADNE IGRE: Žeđ Za Ljubavlju

Video: GLADNE IGRE: Žeđ Za Ljubavlju

Video: GLADNE IGRE: Žeđ Za Ljubavlju
Video: 🍀 Društvena igra Gladne žabe 2024, April
GLADNE IGRE: Žeđ Za Ljubavlju
GLADNE IGRE: Žeđ Za Ljubavlju
Anonim

Još jedan post inspirisao je ovaj članak. Govorit će o žeđi za ljubavlju, pažnjom i brigom.

Naravno, svi ljudi imaju potrebu osjetiti svoju potrebu, svoju ljubav i važnost. Kad potreba nije zadovoljena, javlja se žeđ, glad. Navest ću vam primjer.

Znate da je čovjeku u prosjeku potrebno 2 litre vode dnevno za dobrobit, zdravlje, pravilan metabolizam, izlučivanje soli itd. Zamislite da ste u pustinji i da vam je dnevna doza vode smanjena na nekoliko gutljaja. A onda uopće nema vode! U početku će biti tolerantan, ali će nakon toga prevladati žeđ. Nepodnošljivo, nepodnošljivo, sveukupno. Sve misli bit će usmjerene samo na ovu žeđ, samo na to kako je utažiti.

I tako lutajući pustinjom naiđete na oazu s čistom pitkom vodom. Pojurit ćete do rezervoara poput životinje, pasti na koljena, pohlepno progutati, pijuckati iz ruku. Pijete do mučnine, do zamagljivanja uma. Kako će to izgledati izvana? Ne baš estetski … Ali neće vas biti briga, jer napokon možete utažiti žeđ!

Prevedimo sada ovaj primjer u potrebu za ljubavlju i pažnjom. Na primjer, za normalan razvoj i odlično zdravlje, djetetu je potrebno 100 konvencionalnih jedinica ljubavi dnevno. Ali roditelji daju…. 24. Ili 15. Ili ne dajte uopće. Dete razvija žeđ goru od one u pustinji zbog nedostatka vode. Kako raste, sazrijeva, počinje tražiti samu "oazu" u kojoj možete utažiti ovu žeđ. Odnosno, osoba koja će dati ljubav prema roditeljima-dužnicima.

A sada odrasla osoba već ima ODNOS. Pojavljuje se neko ko je izjavio svoju ljubav i želju da se brine za ovog gladnog partnera. I spreman je davati tih 100 konvencionalnih jedinica ljubavi i pažnje dnevno. Ova tarifa uključuje, recimo: jedan telefonski poziv na pitanje "kako ste, šta ima novo, kako se osjećate?" Različiti ljudi imaju različit paket nježnosti i "dobrote".

Ali sjećamo se da govorimo o gladnoj osobi! A da bi zadovoljio ovu žeđ za ljubavlju, ne treba mu 100 dolara. ljubav, ali 250! A onda počinju tvrdnje da:

- zovite malo!

- Osećam da vas nije briga za mene!

- Misliš samo na sebe!

- posao / prijatelji / roditelji / računar su vam važniji od mene!

itd.

Štaviše, gladni partner iskreno smatra da su sve ove tvrdnje sasvim razumne. Na kraju krajeva, on osjeća istu glad! Žeđ za ljubavlju i pažnjom! Nije moguće da je to smislio, pogriješio! Uostalom, osjećaji ne varaju!

Šta istovremeno osjeća:

- patnja, osjećaj praznine kada partner nije u blizini;

- snažna melanholija, nemogućnost da se sami bavite svojim poslom;

- ljubomora;

- reakcija ljutnje, ogorčenosti zbog partnerove želje da provodi vrijeme s drugim ljudima, radi posao ili svoje prethodne hobije (ribolov, planinarenje, jedrenje na dasci, drvorezbarstvo itd.);

- fizičke tegobe kada se partner udalji, ponekad do povlačenja;

- želja da uvijek budete tu, spojite se, potpuno jedinstvo i sveobuhvatna pažnja. Danonoćno.

I partner koji je iskreno pokušao dati svojih 100 konvencionalnih jedinica ljubavi (a nema ih više, ne radi toliko!), Počinje polako, pomalo, skupljati stvari u kofer. Jer jednostavno ne može nahraniti tako gladnu dušu!

U početku se partner sve više počinje udaljavati, češće posjećivati prijatelje, odlaziti roditeljima ili u stan, ići u virtualne igre, u alkohol. Sve je više tvrdnji. A onda dolazi do razdvajanja, razvoda. "Nepodobni partner" osjeća se duboko dužnim i taj osjećaj je nepodnošljiv. Na kraju krajeva, on također zna da je kao pristojna osoba odavao svoju dnevnu dozu ljubavi i pažnje. Koliko je imao. Ali ispostavilo se da je on kriv i, općenito, loša strast!

Tako se manifestuje bolna potreba da se voli, da se dobije pažnja, odobravanje i prihvatanje. Umjesto toga, sama potreba da se voli sasvim je normalna i zdrava. Poprima bolan oblik s dugotrajnom frustracijom, emocionalnom deprivacijom.

Ponekad "izgladnjeli" klijenti priznaju da tokom posebno "gladnih" perioda žele "proždirati" partnera, progutati ga. Spoji se s njim, postani jedno, upijaj. Da budem sa njim danonoćno, tako da samo njih dvoje ostanu u cijelom svijetu. "Samo ti i ja". Sve ostalo - neka bude pozadina. U blažem obliku to se očituje u stalnoj želji za bliskošću partnera: zagrljajima, fizičkom prisutnošću u blizini, na dohvat ruke i na dohvat ruke. Kada je nemoguće doći (partner, na primjer, na poslu), postoji osjećaj čežnje, praznine, apatije, nedostatka energije i želje da se bavite svojim poslom.

Isti partneri koji su u vezi sa "izgladnjelim" žale se: "Koliko god da dajem, šta god da radim, njoj (njemu) to uvijek nije dovoljno, uvijek nije dovoljno!"

Naravno, govorimo o suzavisnim odnosima. Ova vrsta bolne vezanosti je emocionalna ovisnost o partneru.

Prirodno se postavlja pitanje: "Što učiniti s ovim?"

Prvo, vrijedi prepoznati ovu patološku vezanost, njezin bolni oblik. Ponekad ljudi prikrivaju emocionalnu ovisnost milostivijim pojmovima: snažna, duboka ljubav, strast. Da biste riješili problem, prvo je vrijedno prepoznati upravo taj problem. Prepoznajte činjenicu svoje ovisnosti, spoznajte svoju glad, svoju žeđ. Shvatite njegov morbiditet i ekološku prihvatljivost.

Drugo, morate poželjeti učiniti nešto po tom pitanju. Činjenicu prepoznavanja problema ne prati uvijek želja za promjenom situacije. Može biti uključen snažan otpor, prebacivanje odgovornosti. Ovdje morate shvatiti da će za rješavanje problema vaše gladi biti potrebno vrijeme, da ćete za to morati posvetiti svoju pažnju, resurse (snagu, energiju). Ovo je definitivan rad na sebi.

Nadalje, ispod takve gladi krije se čitav "slojeviti kolač" potisnutih osjećaja i iskustava: strah od odbacivanja, krivnje, srama, sumnje u sebe, patnje, usamljenosti. U tijelu se može osjećati kao praznina. Ili često dolazi do asocijacije s crnom rupom, poput vakuuma unutra.

Ovi osjećaji zahtijevaju prepoznavanje, svjesnost i život. Moram sebi priznati: da, jako se bojim da me ne napuste (timm), bojim se usamljenosti. Osećam se krivim, stidim se ko sam. Ne osećam se samopouzdano. Zaista želim osjećati ljubav od drugih ljudi, ali ne volim sebe. Povređen sam, uplašen i usamljen.

Možete zapisati svoja iskustva, možete ih nacrtati u obliku slika. Možete to izgovoriti naglas, snimiti na diktafon, voditi dnevnik. Možete vikati, ljutiti se, psovati, plakati. Naravno, to treba učiniti u osami kako nikome ne bi odvukli pažnju.

Ako postoji pouzdana osoba, nepristrana, koja će biti spremna izdržati ovu emocionalnu buru, onda odlično, možete razgovarati s njim. Ovu ulogu može odigrati psiholog.

Osećanja će se odvijati slojevito, a ne u jednom sedenju. Trebat će vremena. Sjećanja se mogu vratiti daleko u prošlost, u njihovo djetinjstvo i naići na ljutnju prema roditeljima. Istinsko opraštanje i otpuštanje ovih zamjerki, prihvaćanje prošlosti kao dio vašeg iskustva, moguće je tek nakon potpunog života. Dajte sebi pravo na sva osjećanja koja ćete doživjeti. Dopustite sebi bilo kakve emocije, koliko god one izgledale pogrešne, neprikladne i nepristojne. Dozvolite sebi bilo kakve manifestacije sebe.

U suzavisnom odnosu granice između sebe i druge osobe su zamagljene. Gradi se lažna, netačna slika o vama i vašem partneru. Odnosno, sljedeća faza će biti povratak vašeg integriteta, novo ocrtavanje vaših granica, definicija gdje ja završavam i počinje moj partner. Šta volim, a šta ne. Šta želim, a šta ne želim. To volim.

Odvojite se od partnera. Ponekad možete čuti nešto poput "volimo klasičnu muziku" ili "više volimo japansku kuhinju". Dok su se prije ovog odnosa sklonosti jako razlikovale. Morat ćemo redefinirati gdje sam ja, a gdje je drugi. Šta ja volim i šta on voli. Gdje je moj prostor, gdje su moji ukusi, principi, ideali, pogledi, moje potrebe, želje, želje, gdje su moji interesi. Slikovito rečeno, rastavite "mi" i ponovo sastavite "ja" i "on".

Kontakt sa vašim pravim ja može biti bolan. Zato što iz prekrasnog i ponosnog "Mi" padaju fragmenti vlastite ličnosti. To je poput mozaika koji morate sakupiti. I neće se svi fragmenti činiti lijepima. Morat ćemo prihvatiti NAŠE kvalitete, koji bi se u spoju mogli prenijeti na partnera (projiciranog na njega). Zapravo, ponovno upoznavanje sebe, upoznavanje sebe. Proučite sebe, istražite, eksperimentirajte. Budite znatiželjni u vezi sebe. Ko sam ja? Šta ja želim? Šta mi se sviđa? Zašto ovako reagiram? Zašto se osjećam ovako? Zašto se ponašam ovako, a ne drugačije? Sviđa li mi se ovaj miris? Pitam se hoće li mi se svidjeti ovaj film? Šta ako ste probali tu novu pitu tamo? Pazi na sebe. Razmišljajte bez presude.

Kad se formira ideja o sebi, započinje proces prihvaćanja. A nakon prihvatanja je ljubav. Ljubav prema sebi, ispoljavanje sebe. Poštivanje vaših osjećaja i želja dolazi. I tada postaje moguće dati upravo one jedinice ljubavi koje nisu ubrane u djetinjstvu same. Postoji želja da se brinu o njihovim interesima. Budi se potreba za ličnim prostorom (!), Što je prije bilo nezamislivo.

A kad se pronađe kontakt sa pravim ja, tek tada je moguć kontakt sa istinskim drugim. Istinska intimnost i ljubav mogući su kada su oba partnera cijela, a ne rastvorena jedno u drugom. Kad se odvojim od njega. Tada vidim drugog ne u sebi, već sa strane, kao da se malo odmaknuo. Ali tek tada počinje ODNOS.

Preporučuje se: