2024 Autor: Harry Day | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-17 15:40
Ljudi mi se često obraćaju sa pitanjem: je li moguće riješiti ovaj ili onaj problem sam, bez traženja pomoći od psihologa? Je li moguće samostalno izaći iz depresije? Je li moguće samostalno riješiti unutarnji neurotični sukob? Riješiti se fobije? Sami rješavate porodične sukobe?
Ovo je jako teško. Postoji niz razloga zašto je izuzetno teško samostalno izaći iz jame životnih problema.
1. Lažemo sami sebe
Svi lažu sebe, čak i psiholozi lažu sebe, pa se često obraćaju drugim psiholozima. Lažemo sami sebe koliko smo dobri, a koliko loši. Vrijeme je da se ne vrijeđamo na roditelje, vrijeme je da imamo odlične porodične odnose, vrijeme je da nam djeca budu sretna, laž da smo sretni … Varamo se kad vidimo probleme u drugima, i ponekad kada vidimo probleme u sebi. Lažemo s razlogom, ali zato što nas je sram, ne želimo se osjećati razočarano, želimo ostati dobri i najnevinji, ili da ljudi koji su nam bliski ostanu dobri.
2. Ne vidimo svoje greške izbliza
Ponekad iz prvog razloga. A ponekad, jer ono što smo vidjeli ne smatramo greškom. Pripisujemo sebi prava tamo gdje nemamo prava: na tuđu slobodu, na tuđu volju, na poseban stav. Jednom, dok sam još bio u školi, napravio sam potpuno glupu grešku u primjeru. Na primjer, napisala sam 2 * 2 = 5. Učitelj me je pozvao i predložio da sam pronađem grešku. Gledam primjer i ne vidim u čemu je problem. Pa 5, šta nije u redu? Isto je i u odrasloj dobi. Samo su zadaci teži, a odgovor je izbirljiv.
3. Nespremnost za preuzimanje odgovornosti, traženje krivih
I ne želimo primijetiti svoje greške jer se ispostavlja da smo sami krivi. U međuvremenu se čini da je za to kriva druga osoba (muž, roditelji, šef, kolega sa posla, djevojka). Pronalaženje nekoga za koga je kriv neophodan je impuls unutrašnjeg djeteta. Uostalom, ako nešto pođe po zlu, to znači da je netko kriv. Čim se krivac pronađe, mora biti kažnjen. Jer krivci moraju biti kažnjeni! I tu se opet ispostavlja čudnovatost - čak i nakon što je "kriv" kažnjen, situacija se iz nekog razloga ne mijenja, problemi se ne rješavaju …
4. Želim biti dobar, savršen, savršen
Uostalom, ako sam ja, a ne neko drugi, stvorio problem, ispostavlja se da nisam savršen, ja sam loša osoba, a ne pametan, loš. I zato želim biti pametan, dobar, ljubazan, pošten, korektan!
5. Pogrešni zaključci iz prošlog iskustva
Ovdje veza nije rasla zajedno, voljena je otišla drugoj ženi. Koji je prvi zaključak koji se sam nameće? Istina je da su muškarci kopilad, da su veze čista izdaja, da je život bol. Nadalje, ovi zaključci se uzimaju u obzir, a sljedeći koraci poduzimaju se na temelju lažnih koncepata.
6. Skup lažnih, ograničavajućih uvjerenja
Ako se problem stvara, do njega su dovela vjerovanja osobe od koje ne želi odustati. Na primjer, "ljubav se dogodi samo jednom u životu." Prvi put nisu rasli zajedno, nije uspjelo (prva ljubav rijetko uopće završava "živjeli sretno do kraja života") i to je to, to je to. I osoba sjedi dalje s takvim uvjerenjem, pati i ne vidi smisao života, budući da je jedina prava ljubav "profukan". Izlaz iz ove situacije je prekrajanje lažnog uvjerenja. I kako samostalno shvatiti koje je vjerovanje lažno, a koje istinito i konstruktivno? Na kraju krajeva, sve što znamo često uzimamo kao vrijednost. Lažna uvjerenja mogu nastati iz prethodnog razloga (netačni zaključci iz prošlog iskustva), ili mogu steći uporište, poput otisaka, introjekata (negdje su čitali, negdje mi je majka rekla, negdje su špijunirali prijatelja).
7. Strah, nespremnost da se suočite sa starim bolom
Svi dolazimo iz djetinjstva. A ako nema novca, muž vara, djeca ga ne slušaju, djevojke izdaju, šefovi vrše pritisak, tada 99,9 posto svih ovih problema nastaje u djetinjstvu. To je ta stara bol koja odjekuje trenutnim iskustvima. A da biste riješili trenutne poteškoće, često morate uroniti u neugodna, bolna sjećanja. Ono što je bilo toliko dugo pažljivo je čuvano u dvorištu sjećanja. I ovdje se uključuje najmoćnija samosabotaža: "Ne želim! Ne mogu! Neću!". Zastrašujuće je, bolno otvarati stare mentalne čireve, ali sami po sebi uopće nije realno. To je kao da sami izvadite zub. Žao nam je sami sebe, udaljavamo se od rješenja problema. Bolje je raditi papke, slušati meditacije, raditi jogu i staviti svijeću u crkvu.
Da biste samostalno riješili svoje probleme, morate biti krajnje iskreni prema sebi, prema sebi. Morate sebi dati pravo na greške, dopustiti sebi da budete slabi, a ne savršeni, nesavršeni. Budite spremni prihvatiti BILO KOJA vaša osjećanja i želje, kakva god ona bila. Dozvolite sebi da plačete, vrištite. Budite spremni suočiti se s bolnim iskustvima licem u lice. Prestanite osuđivati sebe i druge, prihvaćajući sebe i druge takvima kakvi smo. Preuzmite odgovornost za rješavanje problema, ne osvrćući se na druge, prestanite tražiti krivce. Napišite sebi oproštaj, oprostite sebi, prihvatite svoju priču kao dio svog iskustva, kao doprinos riznici svjetske mudrosti.
Preporučuje se:
Motivacija Za Samostalno Učenje. Glavne Greške Roditelja 1. Dio
U sklopu pandemije koronavirusa, naši su se životi dramatično promijenili. Gotovo svi moraju savladati nove životne uvjete: raditi na nov način i učiti na nov način. Nije ni čudo što su mnogi bili zbunjeni i uspaničeni. Odraslim je posebno teško jer se moraju prilagoditi i u najkraćem mogućem roku, ali i pomoći svojoj djeci u snalaženju u učenju na daljinu.
Motivacija Za Samostalno Učenje. Glavne Greške Roditelja 2. Dio
U prvom dijelu ovog članka pogledali smo razliku između vanjske i unutarnje motivacije. Neka se djeca uspješno prilagođavaju učenju na daljinu, dok se druga osjećaju zbunjeno i bespomoćno. Zašto se to događa? Često su sami odrasli, posebno roditelji, krivi.
Kako Možete Pomoći Svom Djetetu Da Se Nauči Samostalno Igrati?
Ovo su pitanje roditelji često postavljali i ranije, ali sada, iako svi dobrovoljno i prisilno ostaju kod kuće, ono je vjerojatno postalo još relevantnije. Uostalom, postupno navikavanje djeteta na neku samostalnost nije samo pitanje očuvanja nervnog sistema roditelja, već i vrlo važan zadatak vlastitog razvoja djeteta, jedan od prvih koraka na putu vrlo teškog ali neophodan proces razdvajanja - "
DOLJE NA ZEMLJU I IZ JAME
Dvadesetdvogodišnja Veronica koja mi je došla imala je živ i radoznao izgled, prijateljski osmijeh, gracioznost u tijelu i eleganciju u ponašanju *. Četrdesetšestogodišnja majka koja ju je pratila (nazvat ću je Diana) bila je napeta, pomalo pognuta, brada napeta, a oči su joj izražavale utučenost i odlučnost.
Ovo Je Teško, Unaprijed Teško Dato. Znamo Li Kako Prihvatiti ?
Prijatelji, želim staviti na naše razumijevanje sljedeće pitanje: koliko smo svi i svako od nas pojedinačno sposobni prihvatiti važan, ali krajnje nepoželjan dio našeg života - onaj koji bismo htjeli, ali se ne može promijeniti bilo kako ?! … Prihvatiti bez ogorčenja, besmislene borbe i prijekora - filozofski, kao činjenicu priznatu ponašanjem ?