Sumnja U Sebe

Video: Sumnja U Sebe

Video: Sumnja U Sebe
Video: Sumnja u sebe - Koga ja to zavaravam? - Brad Yates tapkanje 2024, Marš
Sumnja U Sebe
Sumnja U Sebe
Anonim

Da li se stalno osjećate nesigurno u vezi sebe? Sumnjate u svaku svoju odluku? Bojite se govoriti o svojim osjećajima, tražiti ono što želite? Je li vam teško steći nova poznanstva? Progoni li vas osjećaj nesigurnosti i truje vam život? Jeste li umorni od straha od svega i želite pronaći stabilnost i unutrašnju slobodu? Zatim vam se prikazuje grupna psihoanaliza i individualna psihoanalitička psihoterapija

Šta je sumnja u sebe?

Sumnja u sebe je složeno emocionalno stanje straha, anksioznosti, opsesivnih sumnji, neugodnosti i lošeg osjećaja. U pravilu, ljudi koji osjećaju sumnju u sebe opisuju ovo stanje kao vrlo bolno. Sumnja u sebe postaje problem kada natjera osobu da odustane od planova i primijeni vlastite ideje, spriječi nova poznanstva i oteža već postojeću komunikaciju. Obično ljudi koji pate od sumnje u sebe imaju opsesivne misli i stalne sumnje.

S druge strane, sumnja u sebe čini osobu opreznijom, pomaže realno procijeniti nadolazeće poteškoće, pronaći i pažljivije razmotriti načine za njihovo prevladavanje.

Situacija je složenija u slučajevima kada se sumnja u sebe, takoreći, negira, prekriva razmetljivom hrabrošću, pretjeranom hrabrošću, što dovodi do nepromišljenih postupaka i tužnih posljedica. Ovaj oblik ponašanja je odbrana od bolnih osjećaja sumnje u sebe, osjećaja slabosti i ranjivosti. Ovo odbrambeno ponašanje naziva se patološki narcizam. U ovom slučaju, bolna iskustva sumnje u sebe mogu se pretvoriti u riskantne impulzivne radnje (reakcije), ili se sakriti pod okriljem razmetljivog divljenja sebi, stalne potrebe za ocjenjivanjem drugih ljudi, pozitivne ili negativne reakcije. Najbolnija stvar za ovu vrstu ljudi su ravnodušnost i ravnodušnost, koji mogu dovesti do simptoma kao što su napadi panike ili fobije.

Uzroci nesigurnosti: šta stoji iza sumnje u sebe?

Pogledajmo kako se formira sumnja u sebe. Naravno, korijeni sumnje u sebe stvaraju se u ranom djetinjstvu zajedno s formiranjem samopoštovanja. U pravilu, glavni razlozi za stvaranje nesigurnosti su nedostatak emocionalnog prihvaćanja i emocionalne podrške (odobravanja) u djetinjstvu. To dovodi do nedostatka zaštitnih i potpornih objekata u ljudskoj psihi. I, kao što znate, za mentalno i psihološko zdravlje pojedinca neophodna je pozitivna (zaštitna i podržavajuća) slika roditeljskih figura (mama i tata). Takođe, važan faktor u formiranju sumnje u sebe je odbacivanje djetetove agresije od strane roditelja. U ovom slučaju, psiha čita da ga agresivni (snažni i samouvjereni) roditelji ne trebaju i, prilagođavajući se njihovim nesvjesnim očekivanjima, postaje pasivniji i nesigurniji. U psihoanalitičkoj psihoterapiji klijenata koji pate od nesigurnosti možemo promatrati samoodbacivanje, sramotu, sram, stidljivost i nesvjesni osjećaj vlastite isključivosti kao kompenzaciju za bolna iskustva.

Kako grupna psihoanaliza i individualna psihoanalitička psihoterapija mogu pomoći u sumnji u sebe?

Glavni zadatak psihoanalitičke psihoterapije, grupne i individualne, je vraćanje pozitivne slike roditeljskih figura. U procesu rada sa psihoanalitičkim psihologom, kako u grupi tako i pojedinačno, klijent formira prostor u koji može unijeti sva svoja bolna iskustva.

U ovom prostoru rastu bolna iskustva iz djetinjstva koja nesvjesno određuju naše modele ponašanja u sadašnjosti i dobijaju priliku da budu obrađena (proživljena, preispitana, precijenjena). Vremenom ovaj prostor prodire u klijenta i postaje njegov unutrašnji prostor u kojem ima dovoljno resursa i zaštitnih objekata za rješavanje unutrašnjih problema.

Psihoanaliza i psihoanalitička psihoterapija ne rješavaju probleme za klijenta, samo stvaraju taj prostor, one uvjete u kojima klijent već može samostalno riješiti svoje probleme. To čini klijenta zrelijim, slobodnijim, nezavisnim i samopouzdanijim.

Preporučuje se: