Strah I Ljubav Opsesivne Ličnosti

2024 Autor: Harry Day | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-17 15:40

Opsesivna ili kompulzivna osoba živi u strahu od dolaska budućnosti, u vječnom strahu da bi se nešto moglo promijeniti, u svojoj neizvjesnosti da se njihova slika svijeta u budućnosti neće promijeniti

Podrijetlo njihove kompulzivnosti vodi iz djetinjstva, gdje je jednako opsesivna majka "trenirala" dijete kako bi postalo poslušno, uredno, inteligentno i ne stvara probleme majci djeteta. Emocionalno hladna i odvojena majka ili isti otac (u daljem tekstu majka) odgajali su dijete u duhu vojničke vježbe i ohrabrivali isključivo "ispravno" ponašanje. Dijete koje raste u takvim uvjetima naučilo je samo da ako ste tihi i neupadljivi, ako se bespogovorno pridržavate svih uputa, na kraju možete dobiti pohvale. Iz godine u godinu, živeći u takvom porodičnom sistemu, dijete je razvijalo svoju sliku svijeta (vrlo inspiriranu opsesivnom majkom), u kojoj bi sve trebalo biti stabilno, ispravno, bez suza i šmrcanja i s obiljem pravila toga se mora pridržavati.

Sistem poštivanja pravila (kompulzivnost) i uvjerenje da je to jedini ispravan put u životu stvaraju opsesivne ličnosti. Inače, takvi ljudi mogu se vrlo dobro ostvariti na pozicijama vezanim za poštivanje normi, inspekcija i u radu sa strogo reguliranim strukturama djelovanja. Naravno, toplina, naklonost, briga i ljubav koji nisu primljeni u djetinjstvu osjećaju se u obliku latentne i potisnute agresije, koja svoj izlaz nalazi u sadističkom poštivanju normi i pravila, posebno u vezivanju ovih pravila za druge ljude. Službenik zaista može uživati u spoznaji svoje skrivene agresije ispisujući potvrdu nekoliko mjeseci. Štoviše, sam čin produljenja vremena i izvođenja svih postupaka kakvi jesu, ova osoba ne doživljava kao kršenje ili ismijavanje, zbog strogog poštivanja svih uputa i pravila, koja se u njegovim očima ne mogu kritizirati. Pedantnost i ispravnost nastaju ogromnom napetošću u unutrašnjosti, a zapravo su svijetli markeri potisnute agresije. Ovo je vrlo kratak i pretjeran primjer realizacije agresije kod kompulzivnih pojedinaca. Ova kompulzivna agresija češća je u svakodnevnom životu, gdje opsesivna majka ne može priuštiti ni sebi ni svom djetetu da radi domaće zadatke s greškama, čak i ako je to pravi razvojni nivo djeteta. Ovdje imamo nametanje pravila, i nasilje, i realizaciju potisnute agresije majke.

Za opsesivnu ličnost, strah od nadolazeće budućnosti od vitalnog je značaja zbog njihove lične netrpeljivosti prema nadolazećim promjenama i okoštalog pogleda na život, formiranog u nefleksibilnom i krutom djetinjstvu, gdje su sva mobilnost i inicijativa bili strogo potisnuti, gdje je nemoguće je trčati po kući kako ne bi udario i ne slomio vazu u kojoj je bilo nemoguće crtati flomasterom na tapeti i gdje je bilo potrebno izgovoriti stih gostima, stojeći na stolici sa leptir oko vrata. Sve bi trebalo biti kako je bilo i kako jeste i ništa se ne smije promijeniti. Telefon bi trebao imati tipke, a supruga bi trebala kuhati boršč, ne mogu me otpustiti s posla, a naša kancelarija bi trebala raditi zauvijek. Nema mjesta za promjene u ovom strukturiranom i razumljivom svijetu u kojem se toliko stvari ponavlja svaki dan. Rituali, zamrznuti stoljećima, nose tugu mnogih generacija.

U skladu s tim, odnos opsesivnih pojedinaca s drugim ljudima izgrađen je na istom principu poštivanja pravila i nepovredivosti granica.

Vjerovatno najupečatljiviji primjer takvog lika nalazi se u Sheldon Cooper -u, Theory of Big Bang, koji po rasporedu odlazi u toalet i ima sporazum o životu sa svojim susjedom. Ne bi bilo tako smiješno da u stvarnosti nije tako tužno. Evo jedne dogmatski fanatične mame s vjerskim dogmama i tate alkoholičara, koja je na kraju rodila tako opsesivno (i vrlo smiješno u seriji) dijete. Na Sheldonovom primjeru vidimo da sve novo ulazi u njegov život vrlo teško i polako, s velikom dozom skepticizma i, naravno, uz temeljitu provjeru.

Ljubav takođe potpada pod pravila. Zapravo, tamo nema mnogo ljubavi, postoji vezanost, postoji pogodnost, postoji dužnost i mnogo više nego što se može opravdati i objasniti zajedničkim životom. Druga osoba u braku pored opsesivne osobe doživljava se kao partner, kao saučesnik u moralnom i voljnom zločinu, u kojem će se vršiti nasilje nad djecom i partnerom. Ponekad se razvod u takvim slučajevima doživljava kao izdaju i njegova nemogućnost uvijek se može objasniti iz pozicije "Jednom sam se udala, a ti ćeš uvijek biti sa mnom", a partnerovo mišljenje i osjećaji ne igraju nikakvu ulogu za opsesivnu osobu. Ljubav je za njih relikt prošlosti, što se nalazi u sentimentalnim romanima, gdje su ljudi prikazani kao slaba i neorganizirana stvorenja, nesposobna da ispune svoju dužnost ili poštuju elementarna pravila pristojnosti. Ljubav ne živi ovde.

Da, ovo je klasični opsesivni model. Da, u životu može biti više ili manje opsesije i da, sve se može riješiti. Teško je biti u blizini takvih ljudi i teško im je živjeti u ovom svijetu koji se stalno mijenja. I, naravno, ti ljudi zaslužuju našu ljubav i poštovanje ništa manje od svih ostalih. Isti su kao i mi, baš kao djeca imali su četvrtastu loptu.