Kako Se Nositi Sa Anksioznošću (1. Dio)

2024 Autor: Harry Day | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-17 15:40

Često ljudi na terapiju dolaze s osjećajima s kojima se teško nositi. Suočavanje sa anksioznošću jedan je od najzahtjevnijih zadataka.

Šta je anksioznost? To je skup fizičkih osjeta i stanja kao što su strah, nervoza i tjeskoba. U nekim situacijama uzbuđenje i tjeskoba potpuno su opravdani - na primjer, ako se osoba sprema polagati ispit, obaviti važan razgovor za posao, stupiti u vezu, promijeniti mjesto stanovanja itd. Međutim, problemi s anksioznošću mogu nastati kada njezin intenzitet ili trajanje pređu prihvatljive granice.

Anksioznost također može biti teško definirati, pa pogledajmo pobliže njene simptome.

• Fizički simptomi anksioznosti: omaglica, mučnina, napetost u tijelu, visoki krvni tlak, ubrzano disanje i lupanje srca, problemi sa spavanjem, glavobolje.
• Psihološki simptomi anksioznosti: uzbuđenje, osjećaj napetosti, zabrinutost da bi neko mogao vidjeti vašu anksioznost, opsesivne misli o istoj stvari („mentalna desni“), poteškoće u koncentraciji, osjećaj utrnulosti.

Da biste razumjeli kako se nositi s anksioznošću, važno je anksioznost razmotriti u kontekstu pojmova koji su s njom povezani.

1. Neizvjesnost

Anksioznost se često opisuje kao "strah od nepoznatog", ali je li zaista istina? Neizvjesnost nije uvijek loša stvar. Na primjer, radujemo se razvoju događaja u uzbudljivoj knjizi ili filmu - sa zanimanjem čekamo da vidimo što će se sljedeće dogoditi. A ako prerano saznamo da je "ubojica vrtlar", bit ćemo potpuno nezanimljivi, jer će nestati element nepredvidljivosti i intrige. Predvidljiv svijet bio bi previše dosadan. Stoga anksioznost nije izazvana nepredvidljivošću, već osjećajem nesigurnosti. Vrlo je važno razdvojiti ove pojmove, jer je nepredvidljivost okolnog svijeta objektivna stvarnost, dok je osjećaj nesigurnosti isključivo subjektivan.

Šta učiniti po tom pitanju? Ne upuštajte se u iluziju da je vanjski svijet predvidljiv i da se njime može upravljati. Usredotočite se na svoja osjećanja, poduzmite mjere kako biste sebi dali osjećaj sigurnosti. Povećajte svoju psihološku fleksibilnost i naučite se prilagođavati nepredvidivim vanjskim okolnostima.

2. Praznina

Prije ili kasnije, svaki klijent koji dođe na terapiju suoči se s uzbudljivim osjećajem praznine. Najčešće je ova praznina lokalizirana u području grudi, međutim postoje iznimke. Problem je u tome što se praznina obično suprotstavlja prisutnosti. Često je to prisutnost nečeg dobrog. To je kao „biti ili ne biti“ili dobro poznato pitanje o čaši koja je napola prazna ili puna.

Važno je shvatiti da su prisutnost i odsutnost, koliko god to paradoksalno zvučalo, nerazdvojni. Možemo biti prisutni pored drugih ljudi samo kada postoji prostor, određena udaljenost između nas. Ova praznina je polje za djelovanje, samoizražavanje i razvoj. Nećemo se moći kretati ako postoje prepreke na našem putu, a ne slobodan, prazan prostor.

3. Usamljenost

Anksioznost nas pokriva glavom kad smo sami. Kad nema nikoga u blizini koji bi podržao naša uvjerenja, misli i osjećaje. Niko da nas odvrati od naših problema. Ostali smo sami s nepredvidivim, hladnim svijetom i ne osjećamo se zaštićeno (što nas vraća na prvu točku u ovom članku). Društvene veze često su mala garancija predvidljivosti, iluzija stabilnosti, kontroliranosti koju pokušavamo primijeniti na cijeli svijet oko nas.

Činjenica je da osoba može slušati sebe samo kad je sama. Kad ne pokušava pobjeći od svojih briga i razmišljanja. Tako se formira ne samo individualnost, već i sposobnost oslanjanja na sebe, vjerovanja u sebe. Tada se usamljenost prestaje poistovjećivati s izolacijom. Postajemo sposobni za iskrenu, autentičnu intimnost kada se naš odnos temelji na interesu za drugu osobu, a ne na strahu od usamljenosti.

Nastavlja se.