Analitičko Okruženje Kao Bajkoviti Motiv: "I Ja Sam Bio Tamo, Pio Pivo Od Meda - Teklo Mi Je Niz Brkove, Ali Nisam Ušao U Usta "

2024 Autor: Harry Day | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-17 15:40

I ja sam bio tamo, pio pivo od meda - teklo mi je niz brkove, ali nisam ušao u usta …

Ovo je posljednja runda radnje.

Na ovom mjestu u priči se pojavljuje pripovjedač ili posmatrač. Koji istovremeno izjavljuje o stvarnosti svega što se dešava u zapletu, izražavajući da je "i ja bio tamo". Ali u isto vrijeme, iz nekog razloga, nije mogao okusiti hranu ponuđenu na gozbi, koja je organizirana u čast završetka priče. Na ovom mjestu, s jedne strane, postoji neka vrsta frustracije što ova hrana ne može prodrijeti u nju, unatoč svoj svojoj ljepoti - i tada postoji osjećaj nestvarnosti onoga što se događa. I ovaj promet sadrži i potvrdu realnosti onoga što se događa, i nestvarnost ili nemogućnost kušanja ove hrane. Za pomoć u razumijevanju ovog pitanja obratio sam se tekstovima filologa i istraživača folklora.

Da bih potkrijepio svoja nagađanja, poslužio sam se radom filologa, povjesničara i istraživača ruskog folklora D. I. Antonova "Završeci bajki: put heroja i put pripovjedača." Na šta sam sa zahvalnošću naišao na internetu [1].

Put u drugi svijet i prelazak granice iz svijeta živih u svijet mrtvih

I tako - priča ima uvodni dio, obično je to nešto poput "U dalekom kraljevstvu …". Ovaj početak radnje poziva nas u nestvaran svijet, zagrobni život, u carstvo mrtvih. Da bi ušao u ovo kraljevstvo, junak bajke obično mora učiniti nešto, uključujući često uzimanje nečega za hranu ili primanje čarobnog poklona. Ovo postaje njegov način pridruživanja svijetu mrtvih. Za junaka je ovaj uvod zaplet radnje. Za pripovjedača bajke na kraju ovo je oznaka da može biti prisutan kao posmatrač, ali ova hrana sa gozbe je opasna za njega, te da je junak dobar, pripovjedač smrt …

Ovakve se priče nazivaju "čarobnima" i imaju tročlanu strukturu radnje:

1) put u drugi svijet i prijelaz granice iz svijeta živih u svijet mrtvih, 2) avanture u svijetu mrtvih, 3) povratak i suprotni prelazak granice.

Analitičar i pacijent. Svest i nesvesno

Zaista želim sve ono što ću sada nastaviti pisati i prenijeti na terapijski odnos između analitičara i pacijenta. I takođe o odnosu između svijesti i nesvjesnog. Uostalom, čini se da pripovjedač obavlja funkciju "promatračkog Ega", koji ne može sudjelovati u nesvjesnoj transformaciji junaka, ali ga može osjetiti; tada će se izgubiti onaj koji o svemu ovome može reći (ili simbolizirati). Ili, psihološki gledano, gubitak ega je psihoza. Herojski dio jede ovu hranu i to je njegova ulazna tačka. Ego čuva princip stvarnosti, utemeljuje.

Ronilački ciklus

Dakle, prvo morate jesti i uroniti. Da bi započelo terapijsko dubinsko samo-istraživanje, kako bi se postigli podvizi, dogodile su se unutrašnje promjene.

›U ovom kontekstu možemo govoriti o prijenosu - analitičar i sve što se dogodilo u uredu je magično putovanje koje vas tjera da vjerujete da se sve što se tamo događa odnosi na odnose s roditeljima, s dijelovima vas, fantazije, projekcije itd., ali se istovremeno ne može doslovno prenijeti u život. Analitičar ne može postati pravi roditelj pacijenta i prisustvovati njegovim promjenama (na njegovom vjenčanju, na njegovoj gozbi), ali može biti tamo simbolično. Čak se i svaka sesija sa pacijentom može posmatrati na ovaj način. Prvo se uranjamo u udaljeno područje, a zatim, na kraju sesije, pacijent mora doživjeti povratak u stvarnost.

Motiv "nesretnog puta"

Usput, opcije za takve završetke, koje označavaju izlaz iz podzemlja - ili nemogućnost da tamo ostanu - variraju. Filolozi identificiraju različite završetke koji se mogu međusobno kombinirati. Ali svi imaju zajednički motiv - "pogrešan put". Neuspjeh ovog puta posmatra se sa stanovišta izvođenja podviga u zagrobnom životu. Ovaj dio, koji personificira pripovjedača, ne uspijeva se povezati sa nesvjesnim, ili "Ja" u širem smislu.

• ›" I ja sam bio tamo. " Činjenica o prisustvu pripovjedača na gozbi. Narator na kraju opisuje cijelu dugu priču o tome kako je izbačen sa gozbe, ili se ograničava na to da kaže: "Jedva sam donio noge kući s te gozbe." Ili može zvučati samo kao "bio sam tamo."
• ›Nejestiva poslastica. Vrlo često boravak na gozbi povezuje se s hranom koja se ne može jesti zbog nejestivosti. Pokušaji su bez rezultata. Hrana ne ulazi u usta.
• ›Osim" medenog piva ", postoji i uho, na primjer:› "Bio sam tamo, otpio sam uho zajedno, otišlo mi je niz brkove, nije mi ušlo u usta", "Pio sam velika kašika sa velikom kašikom, tekla mi je niz bradu - nije mi ušla u usta! "," Beluga je služio - ostao je da ne večera."
• ›Osim toga, koriste se i drugi oblici za izražavanje činjenice da je bilo nemoguće da junak pojede bilo šta na misterioznoj gozbi:" kome su ga donijeli kutlačom, ali meni sito "itd.

Nejestiva hrana

Iz nekog razloga, hrana koju ostatak gostiju jede bez većih smetnji postaje nejestiva za pripovjedača.

• Junak poziva pripovjedača na gozbu, ali je hrana na njemu bila nejestiva za rassazchika: "… zvali su me k njemu da popijem pivo od meda, ali ja nisam otišao: med je, kažu, bio gorak, a pivo je bilo mutno."
• ›Ovako V. Ya. Propp: "Kao što znate, hrana je izuzetno važna pri prijelazu iz kraljevstva živih u kraljevstvo mrtvih. Hrana mrtvih ima neka magična svojstva i opasna je za žive." Otuda je zabrana dodirivanja ovoga hrana za žive."
• ›" U američkoj legendi heroj se samo pretvara da jede, ali u stvari baca ovu opasnu hranu na zemlju ", nastavlja on [2].

Ovaj motiv je blizak situaciji koju je opisao naš pripovjedač. Činjenica da ne može ništa pojesti, iako pokušava, nimalo nije u suprotnosti s tom idejom. Vjerojatno se ovdje "nejestiva" (tj. Neprikladna za hranu, opasna) za žive, hrana mrtvih pretvara u hranu koju se ne može jesti. Opisana hrana je često zaista neprikladna - govori se o gorkom medu i zamućenom pivu, postoje slični opisi: "… Ovdje su me počastili: oduzeli su zdjelicu biku i natočili mlijeko; zatim su dali kolut, u istom peletu, pomozite. Nisam pio, nisam jeo …"

›Dakle, stanovnik stvarnog svijeta nema priliku koristiti nešto iz zagrobnog života, što također dovodi do označavanja granice između sna i stvarnosti. Kao primjer možemo govoriti o snu u kojem se sve što se događa ne može izravno prenijeti u stvarnost. Ti likovi koji sanjaju nisu doslovno isti ljudi ili predmeti, već nam donose neku vrstu simboličkih podataka o sanjaru. Nemoguće je jesti san sa kašikama svijesti; da biste pokušali razumjeti značenje, morate biti s druge strane obale.

Motiv izgnanstva

›Nakon nemogućnosti prihvatanja ove hrane, ili u skladu sa herojskim kanonima, pripovedača obično izbacuju sa gozbe. Jer Kad se jednom nađe u istoj situaciji kao i junak bajke, pripovjedač se ponaša drugačije.

• "I ja sam bio na tom vjenčanju, pio sam vino, tekao niz brkove, a ne u usta. Stavili su mi kapu i gurali me;
• stavi mi tijelo: "Ti, djeco, nemoj se zezati / ne oklijevaj /, izađi iz dvorišta što je prije moguće."

›Proterivanje je motiv koji je vekovima prisutan u našoj svesti. "Protjerivanje iz raja" može biti simbolična analogija protjerivanja sa gozbe. Da bi ideja o mističnoj fuziji postojala, potrebno je svugdje doživjeti nemogućnost postojanja ove fantazije.

›Da bi herojski dio psihe činio djela, potrebno je vjerovati u čudo, u besmrtnost i u pomoć svijeta oko sebe. Međutim, dio psihe koji će pripovijedati ne može doživjeti isto, mora se izbaciti ili, na osnovu Hillmanovog članka, doživjeti izdaju kao nužan uvjet za daljnji razvoj [3].

›Bajka se može naučiti samo kao lekcija kada je pripovedač„ bio, ali nije ostao “.

›Takođe je moguće povući analogiju završetka sesije kada pacijent treba da napusti ordinaciju jer vrijeme je prošlo, što dio psihe može doživjeti i kao egzil. Ili se općenito radi o završetku analize.

Bijeg

›Let u pričama iz bajki povezan je ne samo s nemogućnošću postojanja, već i sa gubitkom magičnih predmeta koje pruža magični donator i priča su o početku transformacije junaka bajke.

Ako je na junaku da prihvati magične predmete, ovo je početak magijskog putovanja.

›Pripovedač iz nekog razloga ne može da koristi ove stavke. Na primjer, daje mu se "plavi kaftan", a on ga baca kada mu gavran koji proleti proleti viče mu u vezi toga (čini mu se da viče "baci kaftan").

Dakle, darovi iz zagrobnog života ne bilježe korijen u pripovjedaču. Ovo nas opet vraća na nemogućnost da donesemo nešto sa sobom u doslovnom smislu. Za promatrački dio, objekti nemaju takvo magijsko značenje, ne mogu se asimilirati, može se govoriti samo o tome kako se herojski dio nosi s tim objektima. DI. Pozivajući se na druge priče s folklorom, Antonov smatra da se u ovoj radnji ne radi o izbacivanju predmeta zbog progona, već da junak ide „dobrim putem“, a pripovjedač „lošim putem“[1]. Njegovo usvajanje predmeta brzo prati odbijanje daljnjeg kretanja, koje nema transformacijski karakter.

Primljene stavke

›Oni predmeti koje pripovjedač prima uklapaju se u određeni raspon: to su uglavnom odjevni predmeti (cipele, kaftan, kapa, ogrtač). Sa stajališta simbola, može se pretpostaviti da su ti objekti pozvani na neku vanjsku transformaciju (Osoba), omogućavajući im da izgledaju nekako svjetlije ili privlačnije.

›Obično je važna i boja: crvena ili plava. Crvena boja može doslovno značiti "lijepa" ili se u suprotnome tumačiti kao "ukradena". Ovo je prilično linearno tumačenje. Misli o plavoj boji su dublje. Plava se često koristi u smislu crne ili dolazi od "sjajna, svjetleća". Ova boja obično označava svijet mrtvih i likove koji su iz njega nastali. Ako ovo svedemo na drugačiju interpretaciju, tada možemo zamisliti plavetnilo vode - kao tamu i dubinu nesvjesnog, koje se ne mogu izvaditi na površinu.

›Među predmetima mogu postojati i odjevni predmeti, ali tada slijedi kraj obrnutim redoslijedom, pripovjedač odlazi na gozbu s nekim stvarima, čiji donator ili porijeklo nije jasno, obično se te stvari karakteriziraju njihovu krhkost i nepouzdanost. To može uključivati i odjeću napravljenu od hrane koja se ne nosi. Rezultat je da se odjeća topi na suncu, ptice kljucaju nepouzdani bič graška, a "nag, voštana ramena" se tope na suncu. Takvi zapleti ukazuju na nesposobnost ovih stvari za stvarnost - ovdje možemo govoriti o odbranama koje ne štite, o načinima funkcioniranja koji se pokazuju nepouzdanima za interakciju s nesvjesnim, pa morate pobjeći.

›Dakle, vidimo određeni skup motiva uključenih u završetke" nesretnog puta ":

›1) tvrdnja pripovedača da je posetio određeno mesto koje pripada neverovatnom prostoru;

›2) poruka da je, pošto je stigao tamo, morao da pojede nešto hrane;

›3) okarakteriziranje hrane kao neukusne / neprikladne za konzumaciju;

›4) odbijanje hrane / nemogućnost da se ona pojede;

›5) premlaćivanje i progonstvo;

›6) samostalni motivi za primanje poklona sa njihovim naknadnim gubitkom, kao i komičan povratak * …

Varijante "uspješnog" puta

›Za razliku od razmatranih konačnih formula, opcija„ dobar put “izgrađena je prema klasičnom scenariju bajke. Postoji motiv za testiranje hrane, ali junak-pripovjedač ne krši pravila: „I sam sam bio njegov gost. Pio je bragu, jeo halvu!”; „Dogovorili smo bogato vjenčanje. Dali su mi dobro piće i sada žive u sreći i prosperitetu”; "Nedavno sam bio tamo, pio sam medeno pivo, kupao se u mlijeku, obrisao sam se"

›Nakon toga više nije riječ o protjerivanju i bijegu, već o prelasku granice i uspješnom povratku. Ovaj motiv je predstavljen kroz interakciju između dva područja ili lokusa (suprotstavljanjem).

Radnje ove vrste također imaju za cilj kombiniranje jedne stvarnosti s drugom, nesvjesnom i kolektivnom, na primjer, s ličnom i individualnom.

Na primjer, u perzijskim bajkama nalaze se sljedeći zapleti: „Išli smo gore - našli smo jogurt, ali oni su smatrali da je naša bajka istinita. Vratili smo se dolje, uronili u serum i naša bajka se pretvorila u basnu”.

I dalje je na čelu tema drugosti nečega za jedan od polova: ono što je stvarnost na jednom mjestu, na drugom se ispostavlja kao fikcija.

Terapeutski prostor može biti mjesto na kojem se odvija integracija oba sloja iskustva, govoreći trećini o njima. Postoji netko tko promatra kako je drugi umočen u mlijeko i surutku, promatrajući na taj način mogućnost postojanja i bili i bili i nisu bili istovremeno u paralelnim prostorima sna i stvarnosti. U ovom slučaju možemo govoriti o onome što se u jungovskoj analizi naziva "konjukcija" - sjedinjenje muškog i ženskog pola, ili alkemijski proces postizanja ravnoteže između suprotnosti.

›U motivima" dobrog putovanja "imamo tri suprotnosti:

I) sirutka od sira,

2) odozgo-odozdo, 3) sporedna fikcija.

1) Sirena sirutka

›U različitim varijacijama završetka" Sretno ", junak-pripovedač može popiti određeno piće ili plivati u njemu. Kupanje u dvije tekućine dobro je poznat motiv iz bajke: i junak i antagonist (stari kralj) kupaju se u mlijeku i vodi s različitim posljedicama. V. Ya. Propp je naglasio da je ovaj motiv povezan s transformacijom osobe na putu u drugi svijet i natrag [2]. Kao i u bajci, dvije se tekućine najčešće spominju u konačnim formulama: surutka (miješanje) i jogurt, koji odgovara dvostrukom prelasku granice.

›Varijanta završetaka u kojima se kaže o konzumiranju tečnosti („ Požurili smo - popili smo surutku, spustili se - jeli smo jogurt “(citirano prema [1]), pak, upućuje na čudesni motiv„ živjeti i mrtva "(" jaka i slaba ") voda …

Ova pića se također koriste za kretanje između svjetova: „Mrtav čovjek koji želi otići na drugi svijet koristi samo vodu. Živa osoba koja želi tamo stići koristi samo jednu. Osoba koja je zakoračila na put smrti i želi se vratiti u život koristi obje vrste vode. "[2] Slično, prelazak granice od strane junaka-pripovjedača praćen je ispijanjem dvije različite tečnosti….

Proces analize uključuje suočavanje sa smrću ili nemogućnost starog načina funkcioniranja, što je ekvivalent hodanju u "svijet mrtvih".

2) Vrh-dno

›Koncepti„ vrha “i„ dna “nadopunjuju suprotstavljanje„ zgrušanog mleka “i„ surutke “u krajevima koji se razmatraju; u bajkovitom kontekstu, oni su direktno povezani sa suprotnostima zemaljskog i drugih svjetova. U skladu s jednim od osnovnih mitoloških modela, drugi svijet je uklonjen sa zemaljskog okomito - gore i / ili dolje. Na kraju, upotreba ovih koncepata je nestabilna - pripovjedač može spomenuti "gore" i "dolje" na putu i tamo i natrag. Takva nestabilnost, pak, karakteristična je za mitologiju i folklor: sistem ima sposobnost "prevrtanja", tj. koncepti "vrha" ili "dna" mogu značiti i carstvo mrtvih i svijet živih.

Ova priča je u skladu s principom enatiodromije, na koji se Jung često poziva u svojim spisima. „Ono što je gore, pa ispod“, naizgled suprotno, ono što treba polarizirati u odnosu na drugi, može istovremeno biti i odraz drugog pola. Jung je tvrdio da energija možda ne postoji ako nije uspostavljen polaritet koji joj prethodi [4].

3) Bajka

›Treća opozicija, stvarnost i fikcija, vrlo je izuzetan motiv koji u priču unosi kategoriju stvarnosti ili odnos prema stvarnosti. U perzijskim bajkama često se nalaze takvi primjeri: „Otišli smo gore - našli smo jogurt, ali oni su smatrali da je naša bajka istinita. Vratili smo se dolje - uronili u serum, a naša bajka se pretvorila u basnu”; „I sišli smo dolje - našli smo jogurt, pretrčali gornju stazu - vidjeli surutku, nazvali našu bajku basnom. Požurili su gore - popili surutku, sišli dolje - pojeli su kiselo mlijeko, naša bajka je postala stvarnost”[citirano iz 1] itd.

Kao što vidite, stav prema bajci se mijenja na različitim stranama crte koju junak prelazi: prelaskom granice vodi ga u prostor u kojem se bajka ispostavila kao istina (stvarnost), obrnuti prijelaz vodi u svijetu u kojem je bajka fikcija. Još jedna zanimljiva opcija je: "Ova bajka je naša - stvarnost, idete gore - naći ćete jogurt, ako siđete dolje, naći ćete jogurt, a u našoj bajci ćete pronaći istinu" [citirano iz 1]. Da bismo otkrili istinu u onome što je rečeno, potrebno je, dakle, prijeći granicu - bajka se prepoznaje kao istina koja pripada drugom prostoru: ono što je nestvarno u zemaljskom svijetu, stvarno je na drugom svijetu, i obrnuto. Tako se odnos između svijeta živih i mrtvih gradi u folkloru; svijet mrtvih - "obrnuti" svijet živih …

Istina je vrlo subjektivan pojam, međutim, ulazeći u analizu, želimo dobiti potvrdu je li naš svijet stvaran ili je izmišljen. Postojanje "bili" i "nisu bili" je, s jedne strane, način prilagođavanja, budući da unutarnji svijet iskustava i naša subjektivna stvarnost, koja je za nas značajna, možda nisu bitni za ljude oko nas, pa se stoga u ovom dijelu interakcije sa svijetom pojavljuju kao „izmišljeni“, ali ako izgubite vezu sa polom nesvjesno, možete izgubiti vjeru u postojanje drugog načina ocjenjivanja sebe i svijeta. Analitičar djeluje kao dizač koji vozi između vrha i dna, bilježeći činjenicu da se osoba kreće, a pritom ostaje sama.

Povratak i transfer znanja

›Motiv povratka predstavljen je u završnicama" sretno "u različitim modifikacijama. Tradicionalno, pripovjedač tvrdi da se pojavio među slušateljima, u određenom području, državi itd. direktno iz bajkovitog mjesta: „Sada sam došao odande i našao se među vama“; "Oni su sada tu, ali ja sam došao k vama", itd. Ovaj motiv često je povezan s drugom mišlju: kao rezultat pokreta, junak-pripovjedač prenosi znanje koje je stekao na ljude („… I ja sam bio na ovoj gozbi. Pio sam žgance s njima., Pio sam medeno pivo, razgovarao sam s njim, ali sam zaboravio pitati o bilo čemu "itd. Često pripovjedač naglašava da je i sam bio očevidac opisanih događaja; … ali u njihovoj smrti ja, mudrac, ostao sam; a kad sam umri, svaka priča će biti gotova "i drugi. To, pak, potvrđuje pouzdanost događaja iz bajke - nakon što je posjetio drugi svijet, pripovjedač prima znanje koje uspješno prenosi na slušatelje …

Prisustvo novih znanja u procesu transformacije zahtijeva potvrdu i zahtijeva objektivizaciju. San koji smo sanjali i koji nam je promenio život ima svoj značaj i treba ga doživeti kao stvaran.

Vilinsko-mitološki model

›Kao što vidite, obje verzije razmatranih završetaka izgrađene su prema bajkovitom mitološkom modelu. Na kraju "dobrog puta" junak -pripovjedač prolazi test hrane - jede na gozbi, pije određenu tekućinu ili se u njoj kupa, uslijed čega prelazi granicu, uspješno se kreće u vilinskom lokusu Stekavši određeno znanje, vraća se, ponekad izvodi slične operacije i prenosi znanje na ljude.

Varijanta "nesretnog puta" bliska je ovom modelu, ali se putanja heroja preslikava u odnosu na prvu varijantu. Junak iz bajke krši pravila ponašanja, koja povlače za sobom promjenu cijelog sistema - situacija se okreće naglavačke kada se pojavi ruglo, šaljivi kontekst. Strip je privučen likom junaka-pripovjedača koji izvodi neuspješne radnje (nije mogao jesti hranu, izbačen je, izgubio darove). Zanimljivo je da se u nekim varijantama takvih završetaka spominje lakrdijaški (buffoonery) atribut - kapa: „… ovdje su mi dali kapu i gurnuli je tamo“; “… Stavi mi kapu i gurni me”, itd.; za razliku od drugih objekata, ne nestaje pri povratku …

Ako pretpostavimo kasniju verziju - motiv "neuspješnog puta", tada u ovom kontekstu svijest dobiva sve veću važnost - izgubiti kapu, to je kao da gubi svijest kao način orijentacije. Također, podsmijeh u ovoj kasnijoj verziji sugerira sram i neugodnost zbog toga što morate raditi takve čudne stvari. Vjerovatno je doba prosvjetiteljstva i razvoj kulta svijesti, uslovljen radom Descartesa, utjecao na to kako se odnositi prema onome što se događa s druge strane. Možemo pretpostaviti da ćemo se u analizi morati pozabaviti objema mogućnostima prelaska puta.

Sažetak

Motivi "uspješnih" i "neuspješnih" puteva mogu se tumačiti kao varijante procesa u prostoru ureda analitičara. Obje opcije mogu biti metafore za analitički proces transformacije i ozdravljenja i pacijentov odnos prema njima, izražen u kojoj poziciji pripovjedača bira tokom priče. Na primjer, u onoj mjeri u kojoj je spreman vjerovati svojim snovima kao stvarnosti ili ih se odreći kao nejestive. A takođe i u zavisnosti od toga sa čime je povezana ova šetnja po drugom svetu. Možda, ako se radi o strahu od ludila i psihoze, onda je "medeno pivo" najvjerojatniji stav u odnosu na analitički proces. Međutim, općenito bih gledao na obje ove opcije, samo kao metaforu za ono što se događa u uredu, samo u dvije takve zrcalne opcije.

Literatura:

1. Antonov D. I. Završeci bajki: put heroja i put pripovedača. Zhivaya Starina: časopis o ruskom folkloru i tradicionalnoj kulturi. Br. 2. 2011. str. 2–4.
2. Propp V. Ya. Istorijski koreni bajke. M., 1996
3. Hillman J. Izdaja Problem zla u analitičkoj psihologiji. Naučni i praktični časopis Jungian analysis. No4 (19) 2014
4. Jung K. G. Psihologija nesvesnog. - M., 1994. S. 117-118.