O LETENJU

Video: O LETENJU

Video: O LETENJU
Video: Kada čujete teoriju Dušana Kovačevića o letenju aviona nećete više spavati dok se vozite 2024, Maj
O LETENJU
O LETENJU
Anonim

Mi smo i dalje ta generacija - koja zna voljeti, živjeti s osjećajima i požuriti pomoći na prvi nagovještaj. Nije važno ko. Bilo da se radi o strancu, treba li mu podršku, sestru, rođaku, prijatelja, kuma s kojim se, možda, nekada nisu slagali.

Iskreni smo!

Rado ćemo vam priskočiti u pomoć pri tapetiranju ili čuvanju djece, pomoći pri preuređivanju namještaja ili otići u seosku kuću po berbu malina. Osim toga, plakat ćemo jedni drugima u prsluku uz čašu jakog čaja. Ne zato što nemamo priliku zaposliti stručnjaka, već zato što cijenimo odnose.

Iskreni smo!

Slučajno smo se sreli na ulici, najvjerojatnije ćemo provesti vrijeme na važnim razgovorima, ne zaboravljajući pričati i pitati o djeci, unucima i drugim svakodnevnim situacijama. Ne zbog viška vremena, već zbog vrijednosti sastanka.

Mi smo dobrodošli!

Cijenimo prijateljstvo i osjećamo bol izdaje. Ne zato što su ovisni, već zato što su prijemčivi.

Ranjivi smo!

Uvijek slijedimo svoje srce i ne bojimo se voljeti. Naše veze nisu završile druženjem za jednu noć. Dotakli smo se dušama i doživeli raskid. Ne razumijemo hodanje po strani ljubavi.

Mi smo duševni!

Impresionirani smo umjetničkim slikama, dobrom muzikom, plastikom za tijelo, dubokim filmom. Nismo ograničeni u mašti kad probavimo iskustvo koje nas je obuzelo. Ne bojimo se ponovno izložiti svoje srce, iako znamo da se ono može vrlo lako slomiti.

Mi smo velikodušni!

Vijake, vijke i druge sitnice stavljamo u zasebnu kutiju, a da ih ubuduće nećemo koristiti. Ne iz syllogomanije. Žao nam je što leži okolo. Vidiš, žao mi ga je. Gajimo ove fitilje.

Srdačni smo!

Snježno bijela posteljina, koju je moja majka predstavila za prvo vjenčanje, nastavlja služiti prema namjeni, zajedno sa novopečenom, koja je zamijenila stotine svojih prethodnika. Ne zbog pamćenja. Stvarno je. Budi iskustva.

Mi smo sentimentalni!

Prilikom snimanja fotografije nismo isprobavali stotine poza niti smo stvorili hiljade slika da bismo odabrali jednu. Pozirali smo jednom i napravili nekoliko kopija za poklon našim najmilijima. Iz iskrenosti, a ne da se pokažete milionima stranaca.

Mi smo autentični!

Više volimo profesionalne aktivnosti na kojima leži naša duša. Naši roditelji nisu morali birati obrazovnu ustanovu umjesto nas, ovisno o raspoloživosti novca. Stoga volimo i znamo raditi.

Vrijedni smo!

Novac vraćamo prodavatelju ako je pogriješila pri promjeni. Ustupamo mjesto trudnicama i starijima umjesto nas. Puštali smo automobile na pješačkom prelazu iz poštovanja prema vozaču, a ne iz nepovjerenja prema njemu.

Pristojni smo!

Oduševljeno klizimo niz snježni tobogan, klizimo u pokretu kroz smrznute lokve, više volimo bicikl nego automobil, šetamo, šetamo po kiši bez suncobrana.

Impresivni smo!

Hranimo mačke lutalice i vraćamo se u trgovinu po kobasicu za psa lutalicu, izražavajući neskriveno žaljenje i riječi podrške. Ne zato što bi trebalo biti tako, već iz unutrašnjeg uzbuđenja.

Emotivni smo!

Bavimo se tangom i orijentalnim plesom. Posjećujemo joga studije i psihološke treninge. Razumijemo sleng mladih i ponekad ga koristimo. Sretni smo što učimo nove stvari, savladavamo računalne programe i nove uređaje. Ne iz modnog trenda, već iz dubokog prirodnog interesa.

Uzbudljivi smo!

Tražimo smisao života i ljubav za filozofiranje. Čitamo smislene knjige, sadimo cvijeće, šalimo se s lakoćom i duhovitošću. Ne uživamo u koktelu u ležaljkama pored mora, već u uzbuđenju, stvaranju i kreativnosti.

Mi smo istiniti!

Sve se promijenilo za nekih 20-30 godina.

Ulazeći u trenutni život, pogađamo hladnoću i formalnost svijeta, čiji su prioritet dobrobit i mir. Čovečanstvo je izgubilo timske igre u dvorištu, neverovatna sećanja iz detinjstva, iskrenu komunikaciju i kvalitet odnosa. Nestaje prenos svetog znanja, koje se preuzima direktno od osobe do osobe, od duše do duše, od „božanskog u meni do božanskog u vama“. Realnosti su nas okružile armirano -betonskim zidom infantilizma i ravnodušnosti. Naše emocije odbijaju monolit i zahtijevaju da budu same s njima.

Na spoju univerzalne transformacije, s posebnom duhovnom težinom, srećemo sredinu svog života.

Da. Čovečanstvo će biti drugačije. Evolucija će slijediti svoj odabrani put. Tek sada bez našeg dodira bliskosti.

Mada, ko zna….