2024 Autor: Harry Day | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-17 15:41
Jedna žena se žalila na svog muža. - Umoran sam. Raskomotio se. Dok vas sto puta ne podsjeti šta treba učiniti, on se neće ni pomaknuti. Inicijative su nula. Ne zanimaju ga problemi od kojih mi glava eksplodira, nije ga briga kako ih riješiti. - Ispostavilo se da je ravnodušan prema onome što vam je važno? - Apsolutno. Govorim kao grašak uza zid! - A šta njega samog zanima? - Sve gluposti. Bilo šta, samo ne primijetiti, ne riješiti stvarne probleme. Egoist, misli samo na sebe, - razdraženo je odgovorila žena. Zavesa. Ciklus ravnodušnosti i sebičnosti u odnosima. Ispostavila se zanimljiva priča. Ne otkrivajući neke svoje unutarnje osobine, "rađamo" uz pomoć projekcije, objekta koji iritira te osobine izvana. Sada smo sigurni da je cijela poanta u drugome (i u kome drugome), ne primjećujući da je stupanj iritantnih manifestacija u drugom jači, što više odbijamo primijetiti slične u sebi. Mogu postojati u nečem drugom, ali zbog odbijanja da se prepoznamo u nečemu istom, „dajemo ih“drugome, zbog čega se čini da ih u njemu ima još više. Tako da se takmičimo, ko je od nas dvoje sebičniji, bezosjećajniji, više nije u pravu.
U nekom trenutku svog života ja sam žena koja se žali na svog muža i želi da se promijeni. Čini mi se da je moj stav najispravniji i uzima u obzir zajedničke interese. U mojoj glavi se gradi niz radnji i jasno je raspoređeno ko šta radi, kako i šta. Ali prekidam, jer moj muž radi kako može i želi. Ili to uopće ne radi, jer ima i položaj i plan djelovanja. Htio bih razgovarati o ovome, ali, često, trenutno, emocije su izvan ljestvice. Ne želim ništa razumjeti, ući u situaciju, ali želim da ponekad radi samo ono što ja želim, da preuzme sve brige na sebe, da prizna važnost mojih želja, da ga uvjeri da je normalno budi takav da me neko cijeni. U takvim trenucima osvrćem se oko sebe i vidim samo sebe: svoju usamljenost, umor, ogorčenost, naizmjenično osjećam ljutnju i nemoć. Shvaćam da sam suočen sa potrebom da donesem neku voljnu odluku i da se zamrznem u ovom trenutku. Smrzavam se iznutra, ali izvana nastavljam pokazivati ogorčenost, ravnodušnost, aroganciju. U nekim drugim slučajevima, ne bez pomoći mog psihoterapeuta, već je moguće vidjeti nešto drugo. Postavljam sebi pitanja. I šta ovaj čovjek (moj muž) osjeća pored mene? Kakav je osjećaj osjećati da njegova žena ne vjeruje u njega, da zahtijeva da bude neko što on još nije postao? Možda on osjeća opasnost, pa se brani sabotiranjem zahtjeva? Ili ogorčenost? Ili bes? Ili očaj? Imam li pravo zahtijevati nešto od njega ako sam ja u defanzivi i zatvoren za zahtjeve? Ako vjerujem da on utječe na moj osjećaj oko njega, onda vjerovatno i ja utječem na njegov osjećaj oko mene? Mi smo dio zajedničkog polja interakcije i međusobno uvjetujemo međusobno ponašanje. Naravno, možete se dugo svađati, ko je od nas najveći "šupak", ali zašto? I iako izvana pokazujemo različite načine ponašanja, možda duboko u sebi osjećamo isto? To ni na koji način ne umanjuje moja osjećanja, ne poništava ona iskustva o kojima sam gore pisao, ali pomaže da se izvučem iz unutrašnje žrtve. Vidite još nekoga osim sebe. Podsjetimo vas da s druge strane veze situacija izgleda drugačije. Nije jasno kako, ali o tome možete razgovarati međusobno, ponekad se pitajući kako drugi radi drugačije, koliko drugačije vidimo jednu situaciju i zašto se to dogodilo? Odnosi su odlična škola za lični rast. R. Skiner ima divne riječi u svojoj knjizi "Porodica i kako u njoj preživjeti". “Vaš partner je osoba s kojom ćete najbrže odrasti, ali i ona s kojom ćete najvjerojatnije zaglaviti. Osim toga, možete ga mrziti koliko i bilo koga drugog na svijetu. Sve ovisi o tome koliko je bračni par spreman priznati šta se krije iza "paravana", koliko je spreman izgledati "iza paravana". Što više volje i hrabrosti imaju za priznati neugodnu činjenicu da su daleko od zamišljenih "autoportreta", veća je vjerojatnost da će se nositi s problemima ako se pojave."
Preporučuje se:
Jedan Korak Do Pakla. Ili Kako Prepoznati Zavisnu Vezu Prije Nego što Zaglavite U Njoj
Puno se piše o suzavisnim odnosima, posebno o tome kako se iz njih izaći. Takav odnos je ionako iscrpljujući. Takvi odnosi s narcisom ili psihopatom posebno su destruktivni. Danas želim pisati o sprječavanju takvih odnosa. Takvi se odnosi mogu unaprijed prepoznati, prije nego što zaglave u njima, tada će biti mnogo teže izaći.
Kako Porodica I škola Tretiraju "shizoide"
Mnogi su u djetinjstvu voljeli ili su barem znali priču o ružnom pačiću. Ljudi se obično raduju njegovoj magičnoj transformaciji u prekrasnog labuda, međutim, kad se u našem "dvorištu ptica" pojavi neko nerazgovjetno i ne baš razumljivo stvorenje, društvo na to reagira na isti način kao i junaci ove poznate bajke.
Smrt Deteta. Kako Biti Porodica Nakon Gubitka Djeteta
Smrt deteta. Smrt djeteta je gubitak koji u vama ne ostavlja ništa živo. Život je proces borbe za egzistenciju. Vaše, vaše voljene, vaše prijatelje, vaše poslovanje, vaše ideje, vaše iluzije, vaše nade, vašu domovinu itd., Itd. Najstrašnija stvar koja nam se može dogoditi u životu, u životu naše porodice, je smrt naše djece.
Kako Se Stvara Zavisno Zavisna Porodica
Roditelji koji nisu prošli vlastito psihološko rođenje stvaraju suzavisnu strukturu od svoje porodice. Suvisla struktura je struktura simbiotskog tipa: zbunjujuća, jer je u njoj svaka osoba u suzavisnoj vezi sa ostalim članovima porodice. Porodica se pretvara u mrežu u kojoj vlada puno zabune, kaosa i, što je najvažnije, puno zbunjenih odgovornosti i, kao rezultat toga, problema s ličnim granicama.
Novac I Porodica. Kako Nivo Porodičnog Blagostanja Utiče Na Prirodu Komunikacije Supružnika I Snagu Braka?
Novac i porodica. U polovici ruskih i svjetskih porodica primjetna je materijalna i finansijska pristrasnost prema jednom od supružnika. I ovu situaciju nećemo promijeniti na bilo koji način. Barem zato: Među muškarcima i ženama ima mnogo takvih merkantilnih i sebičnih ljudi koji stvaranje porodice doživljavaju kao najbolji način … da poboljšaju svoju financijsku situaciju.
