Prepoznajte Znakove Mržnje Prema Sebi

Sadržaj:

Video: Prepoznajte Znakove Mržnje Prema Sebi

Video: Prepoznajte Znakove Mržnje Prema Sebi
Video: Najmaligniji oblik mržnje prema sebi 2024, Maj
Prepoznajte Znakove Mržnje Prema Sebi
Prepoznajte Znakove Mržnje Prema Sebi
Anonim

Prepreke na našem putu često su uzrokovane dubokim gnušanjem prema sebi. Socijalni psiholog Charles Roizman ističe pet jasnih znakova prezira prema sebi i načine da se riješite ovog nesvjesnog osjećaja i postanete cjeloviti

Mržnja prema sebi je osjećaj koji rijetko realizujemo, kaže Charles Roizman. - Prvo, toliko je neprijatno i destruktivno da ga zamjenjujemo. Drugo, kada naiđemo na poteškoće, često mislimo da su ih uzrokovali drugi ljudi ili nepovoljne okolnosti. Teško nam je priznati da su uzrokovani našim unutrašnjim problemima i onim što ih stvara: na nedostojan način nas samih."

Zašto govorimo o mržnji, a ne o nedostatku samopouzdanja ili niskom samopoštovanju? "Zato što je ovo vrlo jasan osjećaj koji uzrokuje iskrivljen pogled na sebe kao čudovište: sebe doživljavamo u potpunosti kao loše, neadekvatne i bezvrijedne."

Odvratno stvorenje koje po svaku cijenu želimo sakriti od drugih i od sebe zapravo je ranjeno stvorenje: u djetinjstvu su nas članovi porodice ili oni oko nas mučili, mučili, ismijavali, neprestano optuživali, otuđivali, odbacivali i zlostavljali, i sve nas to još uvijek stidi.

Nasilje iz prošlosti nas tjera da mislimo da stalno radimo pogrešno, prisiljavajući nas da napustimo sebe u korist drugih ili da se pokoravamo onima koji nam ulijevaju strah. Ali u većini slučajeva čak nemamo ni jasnu svijest o onome što smo doživjeli. Umjesto da se sažaljevamo, nastavljamo da se maltretiramo i vidimo sebe kao patetičnog.

U osnovi, samopreziranje je ljubav koja je razočarana i pretvorena u svoju suprotnost. Zbog traume ne možemo postati ono što se nadamo. I to sebi ne opraštamo.

Naše pogrešne ideje o sebi ne mogu a da ne utiču na naše živote. Ali ako ih pronađemo, imamo priliku osloboditi se njih.

Charles Roizman nudi tri puta do ozdravljenja:

“Prvo, da vidimo kako se odnosimo prema drugima - zahtjevni, kritični - kako bismo bolje razumjeli kako su se oni ponašali prema nama.

Drugo, identificirajte naše negativne slike o sebi i pokušajte razumjeti odakle su došle.

Treće, i najvažnije, učenje razlikovanja fantazije i stvarnosti: jesu li zamjerke kojima se obraćam opravdane? Da li sam zaista kriv ili se osjećam krivim jer sam redovno ulijevan u krivicu?

Potrebno je u jednom trenutku ući u borbu sa samim sobom i prestati unaprijed suditi o sebi. Prepoznajući znakove prezira prema sebi u različitim područjima života, moći ćemo mirnije prihvatiti svoje nedostatke, kao i svoje zasluge."

U NAŠIM ODNOSIMA

Reprodukcija nasilja, poteškoće u stvaranju intimnog prostora. Budući da nismo svjesni šta su nam radili, riskiramo, a da to i ne primijetimo, da zauzvrat budemo nepažljivi, okrivljujući, potiskujući i ponižavajući partnere, djecu, kolege … “Ovo nasilje koje reproduciramo ograničava našu sposobnost ljubavi drugima se sviđaju takvi kakvi jesu i pokazuju se takvi kakvi zaista jesmo. To jest, na kraju stvoriti intimnost."

Krijemo se iza (pre) pozitivnih slika o sebi (slatke, idealne, posvećene) ili previše provokativnih ("ja sam ono što jesam, sviđalo se to vama ili ne", "previše cijenim svoju slobodu da bih se s nekim spetljao") … Ove pozicije nam omogućuju da držimo druge na distanci, ali i odaju duboki nedostatak samopouzdanja.

U NAŠIM POSTIGNUĆIMA

Napušteni snovi, talenti zakopani u zemlju.„Zbog činjenice da ne volimo sebe dovoljno, teško nam je postići ciljeve: ne shvaćamo svoje snove ozbiljno, ne usuđujemo se ispuniti svoje želje, jednostavno si ne damo takvu priliku,”Kaže Charles Roizman.

Uvijek odlažemo život za koji bismo kasnije željeli voditi: ne osjećamo se vrijednim sreće niti sposobnim za nju.

A onda se ili tješimo ili se upuštamo u samosabotažu. Pa ipak nikada ne shvaćamo svoj podcijenjeni potencijal. Dosada i osjećaj da ne živimo svoj život sigurni su znaci prezira prema sebi koje ne prepoznajemo. Da bismo se pomirili sa svojim frustracijama, uvjeravamo se da niko u životu nikada ne radi ono što želi.

U NAŠEM RADU

Neispunjene ambicije, sindrom varalice. Slično, mrženje prema sebi inhibira profesionalni razvoj. Ako smo uvjereni u svoju beznačajnost, ako si ne damo za pravo da pogriješimo, tada svaki susret sa poteškoćama u savladavanju novih zadataka, svaka kritika može postati nepodnošljiva. Umjesto da slušamo svoju želju za razvojem, pretvaramo se da nemamo ambicija, da to pravo dajemo drugima. "Prezir koji imamo prema sebi okrećemo onima koji uspiju i kojima zavidimo, iako to sebi ne možemo priznati", kaže Charles Roizman.

Ako, unatoč svemu ovome, postignemo odgovornu poziciju, suočit ćemo se sa sindromom varalice: „Ne osjećamo se sposobnima obavljati povjerene nam funkcije i užasavamo se pri pomisli da ćemo uskoro biti izloženi“, rekao je objašnjava. Mržnja prema sebi ometa prepoznavanje naših zasluga: ako uspijemo, to je samo zato što su drugi pogriješili u vezi nas.

U NAŠEM TELU

Nedostatak prepoznavanja ljepote, zanemarivanje zdravlja. Način na koji brinemo o sebi očito je povezan s tim koliko cijenimo sebe. Ako smo nekad bili zanemareni, sada zanemarujemo sebe: bezoblična odjeća, nemarna kosa … prirodno stanje.

Ono što nije toliko očito, „prezir prema samoj sebi također se očituje u zanemarivanju našeg zdravlja: ne idemo zubaru, ginekologu. Mislimo da zaslužujemo ovo uništenje, patnju i ne usuđujemo se nekome pokazati dijelove našeg tijela kojih smo se stidjeli.

U NAŠEM PRILOGU

Potreba za štakama, poteškoće pri odabiru. "Kad smo bili djeca i nismo mogli dobiti potvrdu svog postojanja putem odobrenja, dozvole, priznanja roditelja, to je zadalo udarac našoj sposobnosti da budemo nezavisni", objašnjava Charles Roizman. Sazrevši, ne znamo kako donositi odluke, sami donositi odluke. Još uvijek se moramo osloniti na nekoga, a ako taj neko nije dostupan, onda na nešto. Ova ovisnost stvara plodno tlo za kompulzivne potrebe i bolne vezanosti. Takođe nas čini ranjivima na seksualno uznemiravanje i zlonamjerne manipulacije. Na ovaj ili onaj način, to svjedoči o našem uvjerenju da sami po sebi ne zaslužujemo pravo na postojanje.

Charles Rojzman - osnivač socijalne psihoterapije; koautor knjige "Kako naučiti voljeti sebe u teškim vremenima"

Preporučuje se: