DETINJSTVO PARANOIDNIH LIČNOSTI

Video: DETINJSTVO PARANOIDNIH LIČNOSTI

Video: DETINJSTVO PARANOIDNIH LIČNOSTI
Video: Milena Radulović - Detinjstvo | Prijatelji | Ljubav | Mašte | laž | Karijera | Lajfhakovi 2024, Maj
DETINJSTVO PARANOIDNIH LIČNOSTI
DETINJSTVO PARANOIDNIH LIČNOSTI
Anonim

Životi paranoičnih ljudi povezani su sa osjećajem srama i poniženja, stalno očekuju da ih drugi ponižavaju, pa u nekim slučajevima mogu prvo napasti kako bi izbjegli bolno čekanje. Strah od zlostavljanja čini ove ljude pretjerano budnima, što zauzvrat izaziva neprijateljske i uvredljive reakcije drugih.

Paranoične osobe karakteriziraju manje ili više blagi poremećaji u razmišljanju i poteškoće u razumijevanju da misli nisu jednake radnje. Takvim ljudima je jako teško staviti se na mjesto drugih i gledati nešto očima druge osobe.

Pretpostavlja se da su ljudi koji su odrasli paranoični u djetinjstvu patili od teških oštećenja zbog osjećaja vlastite snage. Takva djeca su često bila ugnjetavana i ponižavana. Osim toga, dijete je možda svjedočilo sumnjivim, osuđujućim stavovima roditelja, koji su jasno stavili do znanja da su članovi porodice jedini ljudi kojima se vjeruje, a ostatak svijeta nije siguran.

Paranoidne ličnosti graničnog i psihotičnog nivoa odrastaju u domovima u kojima su kritika i ismijavanje norma u porodičnoj komunikaciji; i u kojem je jedno dijete "žrtveno janje" na kojem se cijeloj porodici projektuju kvalitete "slabosti".

Ljudi koji su u neurološki zdravom rasponu obično dolaze iz porodica u kojima su toplina i stabilnost bili u kombinaciji s kritikama i sarkazmom.

Još jedan doprinos paranoičnoj organizaciji ličnosti daje nekontrolirana anksioznost u osobi koja pruža primarnu skrb djetetu.

Priče o paranoičnim ljudima povezane su s iskustvima srama i poniženja iz djetinjstva, nakon toga stalno očekuju da ih drugi ljudi mogu poniziti i zbog toga mogu prvo napasti kako bi otklonili bolna očekivanja poniženja.

Osim toga, dijete su mogli odgajati roditelji koji su bili nositelji uvjerenja koja nisu u skladu s prihvaćenim kulturnim normama, odlikovali su se promjenjivim raspoloženjem i naišli su na teškoće u testiranju stvarnosti, a također su opsesivno povezani s psihološkim integritetom djetetovih psiholoških granica. Roditelj je često govorio o stvarima koje nemaju smisla i nisu u skladu sa stvarnošću. Kao odgovor na ove karakteristike roditelja, dijete doživljava zbunjenost i strah te mu je prijeko potrebna konceptualna organizacija interakcija koje je teško održati u koherentnoj formi u glavi. S vremenom se dijete prilagođava ovom međuljudskom stilu roditelja, jer djetetu je potreban roditelj da bi preživio. Adaptacija se događa promjenom vlastite percepcije stvarnosti kako bi se osmislile osobenosti roditeljskog ponašanja. Ova prilagodba omogućava djetetu da ostane u kontaktu s roditeljem, ali ovaj proces održavanja veze gradi budnost i opreznost koja cilja na trajnu mogućnost i strah od zlostavljanja.

Preporučuje se: