Šta Se Dešava Na Terapiji?

Video: Šta Se Dešava Na Terapiji?

Video: Šta Se Dešava Na Terapiji?
Video: TERAPİJA- Od cega (ne) odustati u vezi? 2024, Maj
Šta Se Dešava Na Terapiji?
Šta Se Dešava Na Terapiji?
Anonim

Šta se dešava na terapiji? Šta se dešava? Klijent ulazi u ured i sjeda na stolicu. Ured je prigušen, svjetla su ugašena. Ovako je lakše. Sedimo jedno nasuprot drugom. Ne prijatelji, ne poznanici.

Ko smo mi jedno drugom? Formalnost me pomalo deprimira, želim biti dio jedinstvene cjeline, želim otkrića i dubinu, ali ovo je moje. Pogled je udaljen, kao da umesto mene postoji svetla lampa, blago sužen pogled. Nešto se počinje događati. Neki to nazivaju terapijskim savezom, neki zovu odnos psihoterapeut-klijent, za to postoji mnogo objašnjenja. Za mene je ovaj trenutak poput trenutka kada zaspite. Upravo ovaj trenutak, koji je tako teško uloviti, koji vam stalno izmiče. To je onaj djelić sekunde nakon kojeg sve više nije isto kao prije. U ovom trenutku nešto se počinje događati. Osećam to i ne mogu da nađem objašnjenje za to. Vjerovatno za to još nije došlo vrijeme. U ovom trenutku počinjem osjećati da ulazim u neku drugu dimenziju (dimenziju svijesti), u kojoj se počinju događati stvari, koje se na kraju nazivaju psihoterapija.

Šta se dešava? Gledam kako klijent postupno postaje sam.

Jednom sam mu rekao: „Iskoristi ovaj sat kao jedinstvenu priliku da budeš svoj. Bit ćete prihvaćeni takvi kakvi jeste, bez odbijanja i bez kritike, bez osude. Samo ćeš biti svoj. Osmeh joj se pojavi na licu. Ona zaista odgovara mom klijentu, on cvjeta. Tuga, strah, sramota, sramota. Sramota me je biti svoja. Sramota je biti svoj kad te neko gleda. Ali ovdje je to moguće. I u tom trenutku se nešto dogodi. To je poput oblaka koji postupno prodire u ured i ispunjava cijeli prostor. Ulazi u pluća i počinjemo ga udisati. Mi to postajemo, i to postajemo mi. Ovaj oblak služi kao medij razmjene, neka vrsta međuspremnika, između mene i klijenta. Naša komunikacija se odvija preko njega. U ovom oblaku javlja se nešto što će kasnije, kada klijent napusti ured, postati on sam. On će to uzeti sa sobom i uzeti za sebe. Iako je to bio njegov od samog početka.

To je nešto što je ispunjeno nečim stvarnim što tako silno želimo pronaći na našim sastancima, to je nešto što je duboko zakopano. Oblak je vrlo mekan, ne osjeća se, nevidljiv je, može se samo osjetiti. Ova osjetljiva tvar otvara čelična vrata naše duše i izvlači odatle ono što tražimo, i to u količini koju možemo iznijeti izvan zidova ureda. Pažljivo nam proširuje našu skrivenu suštinu, sebe, svoju prirodu i skida nam masku, skida karnevalski kostim.

Šta se dešava u psihoterapiji?

Postoji mnogo tumačenja i objašnjenja onoga što se događa. Svatko ima svoj odgovor, odgovor će biti individualan i doći će u obliku koji je za nas najpogodniji za učenje.

Za mene, to ima veze sa spoznajom ko sam, zašto sam i čemu sve ovo. Za mene je tako. Da bih bio svestan ovoga. Za mene je to živo.

Pažnju mi je oduvijek privlačila interakcija između klijenta i terapeuta.

Šta se događa između toga kada kupac kupi ono što želi kupiti?

Oblak je i dalje u prostoriji, još je u nama. Udišemo ga i kroz njega smo jednaki, u ovom trenutku smo blizu. Sumnje i strahovi, sram i tuga, davno izgubljena radost i smijeh, smijeh koji je prekinuo roditeljski plač, lebde u oblaku. Godine i decenije se utapaju u oblaku, oluje i orkani neispunjenih nada tamo bjesne, u oblaku sve nestaje bez traga i sve vječno vaskrsava. Oblak postaje ovdje i sada, postaje sve i ništa.

Pogledam klijenta. Ja ga vidim ovakvog, prihvatam ga ovakvog. A među nama to je nešto što ga čini sretnim. Kako se to dešava, ne znam, samo znam da se dešava. Vidim ovaj iskreni osmijeh, vidim suze koje mi teku niz obraze i padaju mi kao rosa na koljena. U ovom trenutku sve postaje drugačije, sve poprima različita obilježja, dodjeljuju se različita značenja i druge uloge, sve postaje ono što želi biti.

Šta se dešava? Nije važno. Ja sjedim nasuprot, klijent sjedi nasuprot. Kažemo da zajedno živimo ovaj kratki život. I nikada više nećemo biti isti. Sve će ostati u oblaku koji će nestati onog trenutka kad se vrata ureda zatvore za nama.

Nesto se desilo.

Preporučuje se: