Čeka Se Klijent

Video: Čeka Se Klijent

Video: Čeka Se Klijent
Video: Lacku & Seksi - HONEY (RMX) 2024, Maj
Čeka Se Klijent
Čeka Se Klijent
Anonim

Čeka se klijent.

Kako pronaći klijente? Ovo pitanje, na ovaj ili onaj način, živi sa psihologom cijeli život, jer je dio samog psihologa, bez obzira na njegovu pripadnost jednom ili drugom smjeru analize ili terapije. Ovo pitanje vidim kao svojevrsno postojanje samog psihologa u obliku spoznaje njegovog nesvjesnog, tj. kao takvo, pitanje "kako pronaći klijente?" po mom shvaćanju ne postoji, postoji samo određena psihološka stvarnost psihologa koja daje ton njegovim vanjskim manifestacijama.

Začudo, upotreba oglašavanja i bilo koje druge "promocije" u ovom slučaju ujedno je i ostvarenje njihovih nesvjesnih želja o kojima, u većini slučajeva, sam psiholog malo zna. Je li ljudska duša predmet pregovaranja ili marketinga?

Je li moguće tražiti slobodnu volju pojedinca s ciljem „predaje u brižne ruke“i je li onda ta „potraga“nešto potpuno drugačije od onoga što je službeno deklarirano? Mislim da da. Je li moguće ciljati grupu "željenih" klijenata i što onda psihologa odvaja od njega povlačenjem ovih linija trenda u njegovoj duši? Ako ocrtamo ciljnu skupinu potencijalnih klijenata, psiholog gubi veći dio svoje vizije psihe kao kolektivnog fenomena, te gubi sposobnost da vidi sebe, što je, očigledno, mnogim psiholozima nesvjesno cilj, inače će naći "drugi" i svi radovi na stvaranju vlastitih osoba otići će u prah. Naravno, ovdje generaliziram i sve što želim je istaknuti tendenciju u kojoj psihološki vlastiti nesvjesni motivi poprimaju oblik polja za pretraživanje klijenta, u kojem glumi svoje osobne drame i iskustva, a u stvarnosti, ovo nema veze sa željenim klijentom ….

Sve ove pojave, kao što su: oglašavanje, transparenti, plakati, oglašavanje na društvenim mrežama, korupcijske sheme u bolnicama itd. Itd., Naravno, sve je to super, ali ne radi se o psihologiji. Iako, naravno, postoji dio "mrtvih" u živom tijelu psihologa, inače neće moći vidjeti ovu vrlo mrtvu stvar u klijentu. Sve što opisujem dio je posla psihologa, ovo nije dobro i nije loše, već jednostavno jest, i ne radi se o klijentima, ovdje se radi o nama samima, o psihologu koji u sebi traži nešto neshvatljivo i čini ne znam za to. Pa, ne zna, zna naravno, samo ne želi priznati da je to za njega živo i stvarno. U svakom slučaju, klijent će doći "svom" psihologu, od prvog ili od desetog, to je individualno, važno je da je potraga za psihologom relevantna samo za njega, a klijent, na primjer, odgovara oglašavanju, još uvijek traži nešto svoje, a ako se radi o dvije identične patologije, zašto ne bi, jer tada obje imaju priliku za ozdravljenje. S druge strane, psiholog može utopiti svoj bol na poslu, ili obrnuto, presjeći se nezaposlenošću, provjeravajući jeste li još živi ili niste. Čudno, ali oba pola stanja psihologa igraju svoju ulogu, jer je, najvjerojatnije, nekome potreban upravo takav izgorjeli na poslu i beskorisni (tj. Siguran) psiholog koji može samo biti tu i cijelim svojim izgledom dokazati klijentu da u principu s njim je sve u redu, na drugom kraju hodnika nalazi se preosjetljivi goli nerv psihologa bez klijenata, koji odmah reagira, očigledno, čime privlači posebnu publiku. I to je u redu. Odgovoriti na pitanje "kako pronaći klijente" znači ne prepoznati se ovdje i sada proći pored ogledala.

Preporučuje se: