RIZICI POVEZANI SA KORIŠTENJEM HUMORA U PSIHOTERAPIJI

Video: RIZICI POVEZANI SA KORIŠTENJEM HUMORA U PSIHOTERAPIJI

Video: RIZICI POVEZANI SA KORIŠTENJEM HUMORA U PSIHOTERAPIJI
Video: Generalizovani anksiozni poremećaj VS Opsesivno-komulzivni poremećaj 2024, Maj
RIZICI POVEZANI SA KORIŠTENJEM HUMORA U PSIHOTERAPIJI
RIZICI POVEZANI SA KORIŠTENJEM HUMORA U PSIHOTERAPIJI
Anonim

Iako je humor potencijalno koristan u psihoterapiji, mnogi su terapeuti također istaknuli da postoje rizici povezani s njegovom upotrebom. Humor se može koristiti u različite svrhe u svakodnevnim društvenim interakcijama, uključujući negativne namjene poput ponižavanja i ismijavanja, prisile na potčinjavanje društvenim normama i izbjegavanje rješavanja problema. Iako većina psihoterapeuta pokušava izbjeći korištenje humora na ove načine, postoji opasnost da klijenti pogrešno shvate njihov humor i pogrešno ga vide kao nametljiv ili agresivan. Budući da je humor sam po sebi dvosmislen, uvijek postoji mogućnost da ga pogrešno shvatimo. Shodno tome, psihoterapeuti bi trebali pažljivo pratiti kako klijenti primaju duhovite primjedbe i kako utječu na njihova osjećanja i percepcije.

Terapeut koji koristi humor može ostaviti klijentu dojam da svoje probleme ne shvaćaju ozbiljno. Ako je terapeut prisiljen objasniti da je to što je rekao samo šala, to znači da se humor može koristiti neprikladno i netaktično, a nesposobnost klijenta da percipira ono što je rečeno kao humor ukazuje na to da terapeut nije usklađen s klijentovim osjećajima i potrebe. Terapeuti ponekad neprikladno koriste humor kao odbrambeni odgovor na vlastite nevolje ili kao način da pokažu svoju duhovitost. Kad ga koriste klijenti, humor može djelovati i kao nezdrav odbrambeni mehanizam, kao način da se izbjegne rješavanje problema ili kao sredstvo za obezvređivanje vlastitih snaga i osjećaja kroz samoismijavanje.

Osim toga, klijenti mogu pokazivati neprilagođen, agresivan stil humora. Uključujući se u duhovite interakcije s ovim klijentima, terapeut može nenamjerno pojačati nezdrav stil humora.

Drugi rizik korištenja humora je taj što kada terapeut obrađuje određene teme na duhovit način, klijent može osjetiti da su te teme tabu i da se o njima ne treba ozbiljno raspravljati. Osim toga, klijenti mogu osjetiti potrebu da se nasmiju s terapeutom kako bi pokazali da imaju "zdrav smisao za humor", čak i kad ta površna vedrina maskira temeljne osjećaje boli ili ogorčenosti. Stoga terapeutova upotreba humora često sprečava klijenta da izrazi negativna osećanja ili neslaganja.

Terapeuti ne bi trebali samo pažljivo pratiti utjecaj sve svoje komunikacije u psihoterapiji, već i biti posebno pažljivi prema utjecaju humora na klijente. Ali to ne znači da uvijek trebate biti ozbiljni i lišeni humora.

R. Pierce je sugerirao da je humor, iako je često koristan, neprikladan u psihoterapiji:

  • kada se koristi za ponižavanje klijenta, smijeh mu ili imitiranje;
  • kada se koristi kao obrambena reakcija za preusmjeravanje pažnje s emocionalno stresnog problema na sigurnije teme;
  • kada to nije povezano s ciljem psihoterapije, već zadovoljava vlastitu želju terapeuta za zabavom i oduzima dragocjeno vrijeme i energiju.

Psihoterapeuti bi trebali biti posebno oprezni u korištenju humora pri radu s klijentima koji imaju specifične poteškoće vezane za humor. Sasvim drugačija vrsta poteškoća vezanih uz humor javlja se kod klijenata koji pretjerano koriste humor kao način banaliziranja svojih problema i izbjegavanja njihova rješavanja. Ovo je tip klijenta koji koristi psihološki oblik humora tijekom psihoterapije, tretirajući svoje psihološke probleme i sam terapijski proces kao "jednu veliku šalu". Ove upotrebe humora mogu biti popraćene drugim oblicima izbjegavajućeg ponašanja. Ovdje cilj nije eliminirati smisao za humor klijenta, već ga učiniti integriranijim u stvarnost i samim tim zdravijim.

Preporučuje se: