Ljudi I Ljudi

2024 Autor: Harry Day | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-17 15:40

Ono što se događa u psihoterapiji može se podijeliti u dva dijela, dio terapeuta i dio klijenta. Da, zajedno ova dva dijela čine nešto cjelovito, nazvano terapijski savez, koji služi kao preduvjet za željene promjene u klijentu.

Savez uključuje dvoje ljudi, dvije ličnosti sa svojim vlastitim skupom karakteristika, dvije nezavisne jedinice.

S jedne strane, postoji klijent sa svojim iskustvima, očekivanjima i sa svojim višestrukim i jedinstvenim životom, a on, i samo on, može biti stručnjak i najbolji vodič u njegovom životu.

S druge strane, postoji psihoterapeut. On je, kao i klijent, također obdaren vlastitim skupom karakteristika, a ima i mrežu vlastitih pitanja i svojih odgovora.

Vjeruje se da psihoterapija u svom čistom obliku ne podrazumijeva "prijenos i kontratransfer" onoga što psiholog ima na ono što klijent ima i natrag.

Vidjeti osobu ispred sebe i istovremeno biti osoba. Vodite dijalog, a ne raspravu. Pokažite empatiju.

Funkcionirati na rubu ljudske funkcije. S jedne strane, psihoterapeut je osoba, s druge strane, on u psihoterapiji obavlja određenu funkciju ogledala. U ogledalu smo navikli gledati svoj odraz, bez izobličenja.

U svemu tome postoji određeni element dualnosti, kada ste istovremeno i osoba i funkcija (ogledalo). Da, u ovom slučaju ogledalo ne može izgubiti svoje ljudske obrise i oblike i ne može se svesti samo na funkciju, jer ono, ogledalo, izaziva osjećaje i emocije samom svojom prisutnošću. Isto se ne može reći za stvarni funkcionalni objekt.

Ova aspekt, živa-neživa, funkcija ličnosti, tjera me da razmišljam i osjećam, gdje je to, ta zlatna sredina, gdje je to stanje kada će biti moguće ostati u uslovnom stanju dualnosti talas-čestica, biti oboje na isto vrijeme.

Ovo je vrlo zanimljivo moralno i etičko pitanje.

Klijent dolazi do pojedinca i prima funkcionalnu pomoć. Klijent želi komunicirati s osobom, ali s osobom koja obavlja tu funkciju.

Najzanimljivija i paradoksalna stvar u psihoterapiji za mene je to što postoji mogućnost "transfera-kontratransfera" i postoji razumijevanje kako ne ući u ovo područje. Ravnoteža na rubu, poput akrobata nad ponorom, hodajte nježno i samouvjereno, ne podležući utjecaju vjetrova i strahu od pada u provaliju svijesti druge osobe. Ovo je jako naplaćeno mjesto u terapiji.

Da, postoje trenuci kada padate ili padate, pa u oba slučaja bolno udarite o dno ili strop. Osećaj udarca u glavu, primećen na vreme, pomaže u orijentaciji i stajanju na nogama. Glavna stvar je uloviti te osjećaje, primijetiti da više niste tamo gdje biste trebali biti. Postoje slučajevi kada psihoterapeut, toliko zanesen sobom, zaboravi skinuti kacigu ili zlatnu krunu s glave, a upravo ovaj pad prema gore poprima obilježja produženog suspendiranog stanja u koje je ugodno doći.

Ponekad je linija zamagljena, a tok narcističke slave, pomiješan, nosi psihoterapeuta do obala nevjerojatne jedinstvenosti, u daleke zemlje prosperiteta i vlastite veličine.

U ovoj profesiji jako je teško biti ono što bi mogao biti, a ne biti ono što bi želio postati.

Možda sam sada za sebe razvio razumijevanje da kao psihoterapeut, prije svega, razumijem sebe, ko sam, gdje sam, kako sam. Ovo razumijevanje daje mi priliku da vidim sebe na ovom svijetu i shvatim šta sam i da postoji neko drugi, ko je moj, a ne moj. Razumevanje i osećaj sebe omogućava vam da razumete i osećate druge. Taj osjećaj, na ovom rubu, osoba-osoba, ovo razumijevanje, na rubu je, osoba-osoba, i na ovoj granici za mene se odvija rad psihoterapeuta.

Kad klijent dođe na terapiju, obično nema pitanja o tome koliko je terapeut moralan ili koliko je spreman biti "inertan" prema klijentu. Sve to postaje jasno tijekom terapije, kada klijent ima neka razmišljanja i osjećaje u vezi s tim terapeutom.

Osećaj harmonije se ne može odglumiti. Osjećaj prihvaćanja i razumijevanja, osjećaj sebe, ono je što klijent može dobiti u terapiji, a to može dati psihoterapeut, ljudski psihoterapeut.