Ako Se Osjećam Loše S Ljudima, Onda Sam Introvertan?

Video: Ako Se Osjećam Loše S Ljudima, Onda Sam Introvertan?

Video: Ako Se Osjećam Loše S Ljudima, Onda Sam Introvertan?
Video: KAKO JE MOGUĆE DA NAS BOG VOLI KAD NAM JE SVE LOŠE U ŽIVOTU (NAJBOLJI ODGOVOR IKADA) 2024, April
Ako Se Osjećam Loše S Ljudima, Onda Sam Introvertan?
Ako Se Osjećam Loše S Ljudima, Onda Sam Introvertan?
Anonim

Ako se osjećam loše s ljudima, onda sam introvertan? Ili zašto se možete umoriti od komunikacije s ljudima?

Uvijek sam sebe smatrao introvertnim. Osudio sam ovo jer ne mogu dugo biti s ljudima. U jednom trenutku se umorim, ograđen fantazijom i bolno poželim biti sam. Prije pet ili sedam godina bilo je zaista loše. Mali sastanak mogao bi istisnuti sve sokove iz mene, a onda bih se mogao oporaviti dva dana. Sada kada sam na terapiji četiri godine i vježbam reprodukciju, sve se jako promijenilo. I dalje volim biti sama, ali moje iskustvo boravka u blizini ljudi se promijenilo. Nema više tako jake napetosti. Počeo sam se više radovati komunikaciji. Svoju povećanu radost u komunikaciji jako povezujem s prisutnošću terapije i kazališta u mom životu. S godinama sam naučila biti pažljiva prema sebi i brinuti se o sebi. Pratite moje želje u komunikaciji i dovedite ih u kontakt te u skladu s tim promijenite kontakt na bolje za mene.

Naučio sam čuti svoje želje i odgovoriti na njih. Naravno, grupna terapija je odradila odličan posao. Tamo gdje se predlaže sa 8-12 ljudi (u početku potpuno nepoznatih) da razgovaraju o svojim osjećajima. I znate da se naviknete na to. Ranije, kad sam bio među ljudima, odmah sam se napeo. Kao da mi se u mozgu upalila sijalica: "pažnja, ljudi, morate biti zanimljivi, ne smiju pogoditi da ste divlji." I uključen je način rada "za ljude", gdje sam bio napeto odvojen od sebe i činio sve da se osoba pored mene osjeća dobro. Neću sada zalaziti u to zašto sam to učinio, jasno je da je sve to nastalo u djetinjstvu i sve to. Nije poenta u ovome, već u činjenici da je bilo malo radosti od takve komunikacije. Ali ni ja nisam htjela biti potpuno sama. Tada se moj svijet sastojao od krajnosti: potpune usamljenosti ili intenzivne komunikacije, svaki put nakon čega sam se pitao trebam li ipak izabrati potpunu usamljenost, osjećam li se nakon komunikacije tako loše.

Ali postepeno sam počeo čuti svoje želje, čak i kad sam bio među ljudima, i ostvarivati ih. Zato što sam se osjećao loše jer me je bilo jako malo u kontaktu. Postepeno sam shvatio da se možda ne slažem sa sagovornikom u svemu, da možda nisam uvijek dobro raspoložen i ljudi su u redu s tim, da možete pratiti svoj osjećaj umora iz komunikacije i pristojno ga prekinuti (prije za mene to je bila glupost, meni se činilo da je ta osoba užasno uvrijeđena). Ali ispada da ako govorimo o sebi, a ne o osobi, onda fraze za reguliranje komunikacije uopće ne zvuče uvredljivo. Općenito, ljudi oko nas nisu tako krhki.

Uporedi:

1. "Umoran sam od tebe, našeg razgovora, želim otići"

2. Čini mi se umorno, pažnja je raspršena, mislim da ću otići.

Za mene je to bilo otkriće koje ljudi razumiju i spremni su me pustiti nakon blage izjave o sebi.

Počeo sam dijeliti odgovornost i prestao mnogo brinuti o tome kako se osoba osjeća pored mene. On ima jezik i ako mu se nešto ne sviđa, onda može reći.

Dugo možete nabrajati koje sam maštarije rastjerao uz pomoć terapije i šta sam naučio, ali općenito sam postao samouvjereniji i lakše se osjećao u komunikaciji. I znaš da sad nisam toliko introvertan. Čak mi i život s ljudima na istoj teritoriji može pružiti zadovoljstvo. (Osim muža) jer kada naučite čuti svoje želje, izjaviti ih (pričajući o sebi), tada komunikacija može biti KONTROLA.

Ne, naravno, nešto ovisi i o ljudima, važno je biti blizu nekoga ko je spreman čuti.

Pa sam mislio da oni koji sebe smatraju duboko introvertnim mogu zbuniti introvertnost s nesposobnošću upravljanja komunikacijom, kao što sam ja imala. Htio sam pisati o ovome, možda ulijevati nadu da komunikacija s ljudima može biti radost koja obogaćuje život, a ne uvijek glupo izvlači sokove.

Preporučuje se: