Usamljenost Je Unutrašnje Stanje

Video: Usamljenost Je Unutrašnje Stanje

Video: Usamljenost Je Unutrašnje Stanje
Video: Kako prevazići usamljenost nakon odnosa s narcisom 2024, Maj
Usamljenost Je Unutrašnje Stanje
Usamljenost Je Unutrašnje Stanje
Anonim

Danas mnogi ljudi žele biti bilo gdje i sa bilo kim, samo ne biti sami.

Kada postoje zanimljive zamjene za komunikaciju u obliku tableta, računara, telefona, gubi se kvalitetna međusobna komunikacija. Ljudi prestaju težiti da nađu zajednički jezik, da čuju drugoga, a istovremeno da se osjećaju u komunikaciji (što je važno). Lakše je otvoriti telefon i otići na internet. Fizički, neko je s nama. Na emocionalnom, duhovnom nivou, sami smo.

Usamljenost je unutrašnje stanje. Sami se ispunjavamo ili praznimo.

Vjerovatno su mnogi čuli ovu frazu: „sami se rađamo, sami živimo i sami umiremo“. Prije mnogo godina bio sam bijesan na ovu izjavu. Nije se moglo ukorijeniti u meni. Kako je? Kako je ovo moguće, ako sam rođen, a u blizini su bila majka, ljekar, medicinske sestre Osoba ne živi u izoliranom društvu i komunicira s drugima. Mogao sam se još složiti s smrću.

Danas kažem: "Da, sami smo!" I to je usamljenost naših unutrašnjih iskustava. Naši osjećaji i emocije su toliko individualni da nas nitko ne može razumjeti 100%. A ta razlika u nesporazumu je usamljenost.

Po rođenju, dijete prolazi kroz ono što majka nije u stanju doživjeti. Ne zato što je loša majka, već zato što u tom trenutku ima svoj vlastiti proces i nema sjećanja na vlastito rođenje. Toga se može sjetiti samo ako je uronjena u hipnozu. A onda se njen način rođenja može razlikovati od iskustva njenog djeteta. Muškarac u porodici ne može osjetiti ulogu majke i žene. A žena ne osjeća kako njen muž komunicira s njom i djecom, koja je njegova logika i unutrašnji mehanizmi. Djeca su potpuno neosetljiva na postupke, reči i misli svojih roditelja. Ispostavilo se da su zbog nedostatka identiteta životne uloge u porodici gotovo svi barem jednom osjetili dodir usamljenosti.

Usamljenost je divna jer vam daje kontakt sa unutrašnjim svijetom. Kad se uspostavi veza sa onim što se događa u nama, počinjemo razumijevati vlastite reakcije, emocije, osjećaje; kako nastaju i šta s njima učiniti. Nakon toga postajemo pijetetniji prema drugoj osobi, jer znamo da je njen unutrašnji svijet nježan kao i naš.

Osoba koja stalno bježi od usamljenosti zapravo je još usamljenija. Da, okružen je ljudima, ali sam mora popuniti 50% praznine usamljenosti. Što više kompenzira usamljenost kroz interakciju s drugima, više im stavlja na raspolaganje svoj unutarnji svijet. Postaje ovisan o ljudima koji mu mogu ispuniti život svojim prisustvom. Daju mu priliku ne samo da bude manje usamljen, već i da bude voljen, prihvaćen, važan i vrijedan.

Preporučuje se: