Odbijanje - Zašto I Zašto?

Odbijanje - Zašto I Zašto?
Odbijanje - Zašto I Zašto?
Anonim

Na ovaj ili onaj način, barem jednom u životu suočili smo se s činjenicom da smo odbijeni. Sigurno će se svi sjetiti vlastitog iskustva, bilo na poslu (odbili su napredovanje), u porodici (kada su brat ili sestra odbili igrati) i još mnogo toga.

Neki ljudi su jako uznemireni kada se suoče s odbijanjem. Doživljavanje duševne boli. Ponekad je ovaj bol toliko intenzivan da je jednostavno nepodnošljiv. A za oporavak, nakon toga, treba jako dugo.

Ali kako se ova bol manifestira? Svako ima svoj način da to izrazi. Neko se pokušava osvetiti, neko postaje agresivan, neko apatičan, neko ide na posao, neko ulazi u ležerne veze (seksualne i ne samo). Živimo u društvu, pa čak ni naš život ne počinje sam, pa nam je jako važno da budemo u kontaktu s drugom osobom ili drugim ljudima. Svi mi (uz iznimku) nastojimo biti prihvaćeni i pripadamo grupi: radni kolektiv, profesionalna zajednica, porodica, klub obožavatelja itd.

Ako se osoba stalno suočava s odbijanjem, ponekad ponekad pogrešno odluči smanjiti svoje društvene kontakte. To samo potkopava njegovu vjeru u sebe i ljude. No, potrebno je, naprotiv, otići na terapiju ili grupnu terapiju i potražiti što je razlog stalnoj izdaji ili isključenosti iz komunikacije. To je obično vrlo stara trauma iz djetinjstva.

Upoznao sam ljude koji su toliko ograničili svoj društveni krug da se sastojao od jedne ili dvije osobe. Čovjek srednjih godina, radio je kao programer na daljinu. A njegovi jedini kontakti bili su dijalozi sa šefom (i tada samo u prepisci) i dostava namirnica. Zaista, u naše digitalno doba sve se može učiniti putem interneta: platiti sve račune, naručiti namirnice, smotati opremu i namještaj, općenito, gotovo sve. Ispostavilo se da je to prava potraga za njim da dođe u kancelariju. Ali bol od usamljenosti već je bio toliko jak da nije bilo snage izdržati ga.

Postoji još jedna zanimljiva stvar. Nakon što smo proživjeli još jedno odbacivanje, možemo jako dugo osjećati bol, mentalno se vraćajući na ono što se dogodilo, kriveći sebe. Ali u stvari, ovo je bijes prvi put kada smo bili napušteni i nismo se mogli nositi s tim osjećajima.

Zašto preuveličavamo značaj onoga što se događa? Uostalom, ako nas neko nije pozdravio, to ne znači da nas je izbrisao iz svog života. Moguće je da je osoba samo pomislila ili je zaboravila staviti kontaktne leće, a svi ljudi su za njega samo mrlje u boji. Zašto sviramo isti trenutak iznova i iznova u glavi? Sve je vrlo jednostavno. Naša psiha pokušava zadovoljiti želju da se riješi stare boli. Stoga ponavljamo bolne situacije u svojim mislima i stoga preuveličavamo značaj onoga što se dogodilo. I dobro je ako se to shvati i primijeti. Često je to potpuno neprimjetan proces, čini se da bi tako trebalo biti.

Neki ljudi su toliko zaokupljeni sobom da uopće ne primjećuju greške ili stanja drugih, samo krive sebe za sve što se dogodi. No, čak je i Sigmund Freud rekao: "Prije nego što sebi postavite dijagnozu depresije i niskog samopoštovanja, pobrinite se da niste okruženi idiotima." Zato vrijedi uzeti u obzir sve faktore: vaše lične, okruženje, stanje i raspoloženje druge osobe. I prije nego što kritizirate sebe, razmislite i pokušajte osjetiti šta se događa drugoj osobi. Pa, bilo bi lijepo saosjećati sa samim sobom i prihvatiti svoja (ponekad ne baš ugodna) osjećanja.

Preporučuje se: