Napadi Panike Kao Problem U Vezi

2024 Autor: Harry Day | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-17 15:40

Zašto više ljudi pati od napada panike, usamljenosti, depresije, anksioznosti i straha? Čini mi se da odgovor na ovo pitanje leži u polju odnosa, ili bolje rečeno, kršenja ljudskih odnosa s drugim ljudima, kršenja općenito kontakta sa vanjskim svijetom. Ako uzmemo društvo u cjelini, kao rezultat razvoja individualizma i izolacije u društvu.

Potreba za pripadanjem (roditeljska i vlastita porodica, voljena osoba, prijatelji, stručni krug) jedna je od osnovnih, pa zadovoljava druge, jedna od njih je potreba za sigurnošću, sigurnošću, stabilnošću. Možemo reći da dodaci stvaraju sigurnu osnovu za ljudski život i aktivnosti, pružaju priliku za razvoj i suočavanje s teškoćama. Kada ta potreba nije u potpunosti zadovoljena, obično kao posljedica prekida odnosa ili nedovoljno formirane sposobnosti stvaranja dovoljno jakih veza, to stvara preduvjete za pojavu napada panike. Nije slučajno da je iskustvo usamljenosti, bespomoćnosti i straha od ogromnog i naizgled neprijateljskog svijeta jedno od osnovnih u PA.

Ali sami preduvjeti nisu dovoljni za razvoj PA. U pravilu se to događa u razdobljima velikih promjena u životu, iz nužde ili pod pritiskom. Nužnost može postupno sazrijevati, na primjer, kao autonomija od roditelja, ali je ipak važna i krizna faza na čovjekovom životnom putu. Prisilne promjene u životu događaju se, na primjer, u periodima porodičnih kriza, tokom razvoda, gubitka voljenih osoba, preseljenja u druge gradove ili zemlje. Da biste prevladali ove krizne trenutke, prirodno je da vam je potrebna stabilnost, osjećaj podrške, temelja, sposobnost da čvrsto stojite na nogama i gurate naprijed. Kad je ta osnova krhka ili potpuno nestane, osoba se smrzne, ne može se pomaknuti niti spasiti, doživljavajući užas vlastite nemoći. Po analogiji, može se uporediti s osobom koja je pala u močvaru u močvari, nema temelja, nema se za šta uhvatiti, a pokušaji da se nešto učini još su više uronjeni u močvaru.

Napad panike, zapravo, nastaje kao način tijela da spasi ljudsku psihu od poniranja u psihozu. To je i pokazatelj potrebe za promjenama u životu, posebno na polju odnosa.

PA je poremećaj koji je često vrlo težak, simptomi su vrlo individualni, iako su slični. Čini mi se da individualnost manifestacije PA govori i o individualnosti kršenja na polju formiranja odnosa sa vanjskim svijetom i samim sobom. Također bih htio skrenuti pažnju na sposobnost da osjećamo, razumijemo sebe, svoje osjećaje, potrebe, osjećamo svoje tijelo. U pravilu, u slučaju PA, ta sposobnost nije dovoljno formirana, postoji nisko samopoštovanje, ovisni odnosi.

Da bi stupio u druge odnose, stječe sposobnost prilagođavanja, pravilnog suočavanja sa osjećajem straha, emocionalnog reagiranja, zapravo, stječe model odnosa, uz pomoć kojeg dalje komunicira s drugim ljudima, sa cijelim svijetom oko njega. U porodici, u komunikaciji sa roditeljima, postavljaju se temelji samopoštovanja, samopoštovanja, samopouzdanja, temelji budućeg ličnog zdravlja i uspjeha. Kao rezultat pripadnosti porodici, kada dijete dobije dobru podršku i podršku (i od majke i od oca), ono razvija urođenu i pozitivnu snagu koja mu omogućava da izdrži poteškoće i da se nosi s njima.

Istovremeno, u porodici u kojoj su stalni sukobi i razdvojenost roditelja, dijete doživljava ogroman deficit u komunikaciji, ljubavi, podršci i spoznaji potrebe za pripadanjem. Roditelji mogu biti zauzeti zarađivanjem novca, rastom u karijeri, samoostvarenjem, međusobnim odnosom, razvodom, pronalaženjem drugog partnera, pijenjem alkohola, jedan od njih može potpuno napustiti porodicu, ali na kraju sve to utiče na dijete, njegov integritet kao osoba, mogućnosti za ulazak u odnose, kreativno prilagođavanje okolini. Ako vidi samo jedan model nezdravih odnosa, tada ga prihvaća, ubacuje u svoju svijest, kao jedini, iako donosi patnju, ali ipak za koje vrijeme osigurava sigurnost i stabilnost i njime se vodi u kasnijem životu.

Ali potreba za pripadanjem, potreba za poštovanjem, ljubavlju i podrškom, kao i potreba za autonomijom i samoostvarenjem ostaju nezadovoljene i prije ili kasnije počinju sukobljavati se s ugrađenim stavovima prema životu stečenim od roditelja. Ako je nemoguće ostvariti te potrebe, ovaj sukob počinje se izražavati u ovisnostima kao zamjenama, depresijama iz iskustva usamljenosti, napadima panike kao pozivom na ozdravljenje odnosa.

Razvoj interneta i društvenih mreža kao sredstva komunikacije, po mom mišljenju, nije pogoršao situaciju, već je omogućio uspostavu i održavanje barem neke vrste odnosa, iako virtualnog, ali sigurnog. Umjesto toga, Internet je oštrije opisao ovaj problem i dao neku vrstu zamjene za odnose. Uz pomoć društvenih mreža potreba za pripadanjem se ostvaruje dok je osoba na mreži. No, nadilazeći Internet, ponovno se suočava sa svojim neriješenim sukobom, s nemogućnošću ostvarivanja svojih potreba, sa osiromašenim emocionalnim životom, sa svojim strahovima i tjeskobom.

Djeca koja nisu imala dovoljnu podršku i podršku u porodici uče da u budućnosti sama ulaze u odnose, oslanjaju se samo na sebe, osjećaju malo povjerenja u ljude oko sebe i u cijeli svijet, ne očekuju ništa dobro od njega. Mogu pokazati povjerenje i otpornost, ali imaju slabu osnovu, budući da u jednom trenutku nisu dobili dovoljnu podršku, negiraju svoje slabosti. Kada se pojavi stresna situacija (na poslu ili u porodici), to samopouzdanje može popucati ili čak pasti tamo gdje nema dovoljno podrške.

Koje se rješenje može ponuditi? Kojim putem liječite napade panike?

Takav izlaz može biti nadopunjavanje iskustva zdravih odnosa koje nedostaje, iskustvo dobivanja podrške i podrške od značajnih ljudi, posebno u terapijskim odnosima, kako bi se izgradio osjećaj integriteta ličnosti, stvarna sposobnost kontakta, da ponovo stvorite zdrav osjećaj pripadnosti terapeutu, a u budućnosti i okolini naučite vjerovati svojim slabostima i izgraditi novo samopouzdanje zasnovano na čvršćim temeljima.