Agresivno Dijete Ili Kako Roditelji Mogu Prestati Patiti I Kriviti Sebe Za Sve?

Agresivno Dijete Ili Kako Roditelji Mogu Prestati Patiti I Kriviti Sebe Za Sve?
Agresivno Dijete Ili Kako Roditelji Mogu Prestati Patiti I Kriviti Sebe Za Sve?
Anonim

Savremeni roditelji sada nisu slatki. Pomalo gdje se dijete isticalo u negativnom smislu - posvađalo se, slomilo nešto, bilo nepristojno. I odjednom su za sve krivi roditelji - nisu to završili, nisu učili, nisu ih zanimali.

Odrasli rado mijenjaju stvari, ali često ne znaju koju bi nit uhvatili.

Naravno, dijete samo po sebi neće samo bjesniti, tući se i šaliti. Nešto se dešava u njemu i na porodičnom polju. Ponekad svojim ponašanjem može odražavati vrlo duboke i velike porodične procese koji su izvan kontrole bilo koje odrasle osobe. Samo što su ti procesi tu, tačka. Ne postoji moć da ih promijenite, a ako se pretvaramo da to ne postoji u našoj porodici, djetetu će se samo pogoršati. Na primjer, u porodici ima mnogo neriješenih sudbina ili muškaraca koji piju, ili žene s koljena na koljeno podvrgavaju nekoliko pobačaja, pa se zavaravaju da nisu ni primijetile svoju trudnoću. Dijete sve to može pročitati iz porodičnog polja, ovako je uređena psiha njegovog djeteta. A ovdje su roditelji nemoćni. Važno je restrukturirati svoj stav prema onome što dijete odražava svojim jednostavnim ponašanjem - i tada će svima biti mnogo lakše.

Najgora situacija je kada su roditelji uronjeni u krivicu da na neki način “nisu u pravu ili nisu idealni”, a dijete to počinje “podnositi”, uvredu za uvredom. Šta se zaista dešava?

Patnje su počele unutar odraslih, otvorio se bol zbog nečega što se nije ostvarilo - o poslušnom i dobrom djetetu, o sretnom i lakom roditeljstvu. Zbog te patnje dolazi do prekida kontakta između roditelja i djeteta, nešto se prekida u njihovoj komunikaciji i oni se ne čuju i ne razumiju. I dijete odražava upravo ovo kršenje, i nesvjesno "održava" patnju unutar roditelja. Uostalom, u svemu imamo svoju "sekundarnu" korist. Čak i u patnji, da je dijete nekako "propalo", nekako "griješi" ili me uvijek "sramoti".

I ovdje roditelj može čak čak i uspostaviti sve - i kontakt s djetetom i komunikaciju s njim i učiniti vidljivom njegovu "sekundarnu korist" od patnje i obnoviti mnoga njegova otrovna uvjerenja. Znanje koje je psihologija nakupila već sve to dopušta.

Deci je takođe teško kada se ne slažu sa roditeljima. Kako saznati za to? Svaki dan im se dogodi nešto loše: svađe, tuče, skandali, bijesi, hirovi. Oni jednostavno ne mogu podnijeti bol što ne znaju kako zatražiti pomoć od roditelja, kako im reći šta im je teško u duši. Tako počinje začarani krug. Na roditeljima je da odluče hoće li to podržati ili prekinuti i početi obnavljati kontakt i komunikaciju s djetetom.

Preporučuje se: