Etika Psihoanalize

2024 Autor: Harry Day | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-17 15:40

Etika dobra na tržištu psiholoških usluga

Današnja zajednica „profesija koje pomažu“jako se bavi pitanjem etike. Zvuči kao da najhumaniji, najodgovorniji i najiskusniji profesionalci zvone na uzbunu, pozivajući javnost da obrati pažnju na posebno opasnu situaciju. Ponekad se na humanističkoj oznaci zaoštrene rasprave može pronaći uzvik: "kolege su se opet posvađale oko etike!", A među ostalim znatiželjnim detaljima ispostavlja se da takvo temeljno pitanje u potpunosti priznaje neetičke oblike rasprave.

Međutim, vrijedi poslušati ono o čemu, zapravo, govorimo, i nije teško shvatiti da je u središtu ove ozloglašene rasprave nešto vrlo u skladu s onim što se naziva "pravo potrošača da pruži odgovarajuću uslugu" kvaliteta. " Na kraju, pitanje jasno odražava garancije rezultata i sigurnost dobiti. Drugim riječima, etika tržišnih odnosa ovdje služi (ili iskorištava?) Kategoriji dobra. Za ilustraciju sljedećeg gaženja humanističkih i profesionalnih ideala, u pravilu se navode dokazi o "kršenju granica", i takvi nesmotreni koraci stručnjaka koji očito nanose štetu, uništavaju, frustriraju njegove štićenike.

Za dobro klijenta, raspravlja se o potrebi regulacije i kontrole. Prema glasinama, postoji posebna komisija za pružanje psiholoških usluga i državna regulacija ovog pitanja uskoro će se pojaviti kroz zakon i sistem licenciranja. Problem je ozbiljan, stručna zajednica odlučna je u namjeri da čuva humanističke ideale koji se neočekivano uklapaju u promet na tržištu, budući da bi plaćanjem klijent trebao dobiti korist koja mu pripada, uz kršenje etičkih normi i nedostatak kontrole u ovoj oblasti nanosi štetu.

Strogo govoreći, radi se o etici tipičnog, odmjerenog i prodanog dobra. Dakle, u uvjetima robno -novčane razmjene, a sam status subjekta sveden je na nivo objekta - osoba se obraća klijentu specijaliste, koji je pak predmet procjene usklađenosti sa etički kodeks profesionalne zajednice.

U ovom stanju stvari, onaj koji odstupi od norme postaje kriv, štoviše, ispostavlja se da se klijent apriori ispostavlja krivim, jer se upravo on obraća specijalistu s problemom koji se, u ovoj logici, označava odstupanje od norme. Specijalistu, s druge strane, u početku opterećuje samo teret nadzora i idealni parametri dobra, do kojih se klijent mora povući, ali obje ove hrpe neizbježno uzrokuju krivicu. Krivica za zločine u sferi općeprihvaćene etike postaje uobičajeno opterećenje i za stručnjaka i za njegovog štićenika.

Etika želje u području govora i jezika

Psihoanaliza nesumnjivo pridaje veliki značaj etici. Osim što nema sumnje da stručnjaci na tržištu psiholoških usluga nisu uzaludni i na svoj način pokušavaju pronaći rješenje za zaista akutni problem. No postoji fundamentalna razlika u načinu na koji se pitanje etike u psihoanalizi postavlja i rješava.

Prije svega, psihoanaliza svoj izgled duguje etičkom stavu koji je Freud zauzeo u odnosu na svoje pacijente. Prvi psihoanalitičar odmah je zauzeo posebno mjesto, od čega je dao prijedlog, apsolutno nezamisliv za svoje vrijeme: "Molim vas, recite sve što vam padne na pamet." Frojd je napravio rizičan prevrat čiji je značaj teško precijeniti: umjesto da usaduje, emituje, preporučuje sa pozicije majstora, odnosno sa pozicije upućenog, izložen profesionalnim statusom specijaliste, on, kao psihoanalitičar, zauzeo je najetičniju poziciju slušatelja u odnosu na govorni subjekt, daleko od evaluacije. Od tada se to dogodilo samo ovako: što je više stručnjaka na stolici, manje je analiza na kauču, ili bolje rečeno čak i ovo: mali dio stručnjaka na stolici može otkazati svaku mogućnost analize na kauču.

Psihoanalitičar žrtvuje zadovoljstvo pokazujući svoju superiornost nad analizatorom, demonstrirajući, na primjer, svoj status, iskustvo i znanje. Odnosno, promatrajući analitičku poziciju, on se u početku lišava prednosti i potpora izgrađenih naporima njegove svjesne aktivnosti na polju njegovog usavršavanja, profesionalnog razvoja, izvršavanja algoritama i normi. Drugim riječima, analitičar se, koliko je to moguće, stavlja u svjesno alarmantnu situaciju u kojoj postoji šansa za kreativan, analitički čin njegove izjave, kao subjekta nesvjesnog. Cijeli analitički postupak fokusiran je na stvaranje uvjeta i percepciju govora subjekta nesvjesnog, a u interesu upravo ovakve proizvodnje i interpretacije formacija nesvjesnog koncept etike uključen je u psihoanalizu.

Etika psihoanalize ni na koji način nije fokusirana na kategoriju dobra, koja podrazumijeva univerzalno, tipično značenje, te na taj način formatira jedinstvenost i osobenosti subjekta. Psihoanaliza slijedi etiku želje subjekta nesvjesnog, to je kreativan proces. Psihoanalitičar je onaj koji se zarazio željom za analizom, odnosno željom da doprinese proizvodnji nesvjesnih radnji, što je moguće samo pod uvjetima slobode koje pruža govor analitičara na kauču. Zbog toga analitičar žrtvuje zadovoljstvo što je obrazovan stručnjak, kompetentan profesionalac, ideal morala i pobožnosti. Sve ove društveno odobrene, dobre kvalitete sasvim su dostižne u svojoj punoći, dovoljno je baciti letimičan pogled da se odmah otkrije opipljiv višak takvih slika. A, s druge strane, lako je osjetiti deficit onih koji vole svoj zanat, koji su u stanju osloniti se na svoju želju, odnosno na svoj nedostatak, uzeti u obzir svoju nesposobnost da imaju potpunu kontrolu, potpuni uspjeh, potpuni mir.

Psihoanalitički poduhvat je da specifična, rizična, jedinstvena želja analitičara, koja ni na koji način nije kompatibilna s pravilima i propisima, postane pokretačka snaga analize pacijenta. Etika psihoanalize sastoji se u slijeđenju vlastite želje, analitičar pomaže analitičaru u pronalaženju, izražavanju i otkrivanju njegove želje, koja će svaki put samo ukazivati na nedostatak. Psihoanaliza iskušava želju, ali ne uživa u dobru. Psihoanaliza otkriva subjektu tragikomičnu dimenziju njegovog života, gdje zbližavanje s istinom gori i brine, a istovremeno oživljava i budi se. Put analitičke avanture položen je bez obzira na zgaženu i oplođenu masu korisnika velike ceste, kojom se vino snalazi, što s gledišta psihoanalitičke etike ne nastaje kao posljedica gaženja pristojnosti, već kao rezultat izdaje vlastite želje.

članak je objavljen na web stranici znakperemen.ru u rujnu 2020