Život Bez Borbe - Je Li Moguće?

Sadržaj:

Video: Život Bez Borbe - Je Li Moguće?

Video: Život Bez Borbe - Je Li Moguće?
Video: Химна Pепублике Србије - Гимн Сербии (перевод с сербского) 2024, April
Život Bez Borbe - Je Li Moguće?
Život Bez Borbe - Je Li Moguće?
Anonim

Happiness. Trebate li probiti zid da biste bili sretni? Moram li se boriti za sreću? O tome se sada toliko priča, a žene rade samo ono protiv čega se bore. Život se provodi u borbi sa samim sobom, okolnostima ili drugim ljudima. I jesu li žene koje su se borile sretne? Šta dobijamo kao rezultat borbe? A sada je moderno vikati da žena treba sve lako dobiti. Jedna fraza bi trebala dobiti svjetlost, a ne više mirisati lakoću. Pa kako možete ići s tokom ili protiv? Boriti se za sreću ili vjerovati sudbini?

  1. Naučite da čujete svoj unutrašnji glas. Uvijek im govori, kroz našu želju ili ne želju za nečim, kroz osjećaj da je to vrijedno učiniti, ali nije, kroz lako odem negdje i uopće ne želim otići tamo. Naš unutrašnji glas je pokazatelj onoga što nam se dešava, ali onoga što ponekad jednostavno ne želimo čuti. Unutrašnji glas je zamagljen pojmovima: dobro - loše, vrijedi - ne vrijedi, najbolja opcija nije najbolja opcija, roditelji će prihvatiti - roditelji neće prihvatiti. Od djetinjstva nam je dat sistem naših vrijednosti i uvjerenja, ali u većini slučajeva oni nas ometaju. I upravo ovaj sistem ne omogućava lako primanje, čuti sebe i razumjeti šta zaista želite i šta društvo traži od vas. Šta učiniti? Pokušajte vjerovati, barem sedmicu dana, onome što čujete iznutra. Bili ste pozvani negdje i osjećate da želite otići tamo, ili vas zaustavlja nešto neobjašnjivo. Kad sam tražio posao, proveo sam takav eksperiment, išao sam na one intervjue koji su mi odgovarali u svakom pogledu, ali postojao je čudan osjećaj: nema potrebe ići tamo. I što je čudno, svaki put kad sam došao, nadjačavajući sebe i svoja osjećanja, bio sam uvjeren da iz nekog razloga to nije ono što mi treba. Tako sam razvio vještinu da čujem svoj unutrašnji glas i da mu vjerujem. Može li unutrašnji glas prevariti? Mislim da jeste, ako nema povjerenja u njega. Ako postoji povjerenje, onda nema tutnjave, kao, ovo je prikladan položaj za mene, ali propustio sam ga. Ali nikada nećete znati od čega su vas spasili ako vam tamo nije bilo dopušteno. A vjerojatno najvjerojatnije uopće nema lekcija koje morate proći.
  2. Razviti osjećaj prihvaćanja i konvencionalno dobrog i lošeg. Upamtite da postoje lekcije koje moramo proći, koliko god one izgledale nepravedne i bolne. Prihvatiti ne znači pristati, prihvatiti znači vidjeti da se to događa i zašto vam je to dato, i zašto vam se to dogodilo.
  3. Ništa se ne događa slučajno i šanse su nešto najneobičnije na svijetu. I za to postoji mnogo dokaza, mislim da svi imaju barem par na zalihama. Nesreće su samo ono što dolazi niotkuda, ali negdje je nastalo. Uopće niste očekivali, ali kad niste očekivali, neka kompanija je već tražila osobu sa vašim karakteristikama i karakteristikama. Mislili ste da nema više snage, ali odnekud je došla osoba koja je odlučila pomoći, slučajno ste skrenuli u pogrešnu ulicu i upoznali osobu koja će uskoro postati voljena. Ponekad ni ne slutimo koliko moramo proći, relativno loše rečeno, prije nego što će se jednog dana, sasvim slučajno, ponovno roditi u sreću. Uvjeren sam da za one koji malo slušaju sebe tako nastaje nešto dobro, ono dolazi kroz loše.
  4. Prihvati sebe takvog kakav jesi. Svakome od nas ponekad je potrebno samo nečije dopuštenje da bismo bili sami. Na kraju krajeva, toliko ste bili kritikovani, prvo u djetinjstvu od strane svojih roditelja, učitelja i kolega iz razreda, zatim od muškaraca koji su vam ušli u život. Zaista, samo da su ti oni ogledalo. Nisu vas prihvatili jer niste prihvatili sebe. A ako vam treba dopuštenje, evo ga: od sada vam dopuštam da budete sami. Možeš! Dozvoljavanje je interna stvar, ne može se opisati nikakvom radnjom ili listom radnji. Dopuštanje zahtijeva unutrašnju nezavisnost od drugih. Bez straha da ćete učiniti ono što mislite da je potrebno, reći ne kada nešto ne želite. U idealnom slučaju, naši roditelji su trebali da nam daju dozvolu da budemo ono što jesmo, prihvatajući nas takve kakvi jesmo. Ali to praktički nikada nije slučaj. Stoga, kad odrastemo ovu dozvolu, već možemo dati sebe iz onog dijela nas koji se zove unutrašnji roditelj. Naša unutrašnja odrasla osoba može pomoći roditelju da dozvoli djetetu da bude ono što jeste. Unutrašnji dio osobe odrasle osobe može mu dati dozvolu da bude ono što jeste. Uzimajući u obzir prednosti i nedostatke, integrirajući ih zajedno i dobivajući samo lijepu ženu. Zaista, vrlo često ono što mi sami smatramo minusima, drugi, naprotiv, to doživljavaju kao plus. Tako nastaje druga komponenta - prihvaćanje svih aspekata vaše ličnosti. Prihvatanje svih aspekata vaše ličnosti. Često dijelimo ono što je u nama na dobro i loše. Kao da je neki dio nas dobar, svima se sviđa, a drugi se ne sviđa drugima, ne nama samima. Naši nedostaci su nastavak naših zasluga. Još jedna naša iluzija iz djetinjstva o postojanju naših dobrih i loših dijelova. A ako pogledate, onda su svi navodno loši dijelovi oni dijelovi koje naši roditelji nisu odobravali, oni za koje su naši roditelji mislili da ih trebamo promijeniti. Možda je neko bio previše emotivan, stisnut, nemiran ili nerješiv, ali puno svega. Ove manifestacije nisu bile zgodne za naše roditelje, to je sve. Nisu našli način da se nose sa emocionalnošću svog djeteta, te da prihvate djetetovu izolaciju. A sada ste odrasli, ali niste prestali da se dijelite na loše i dobre dijelove. Sve vam je dobro i lijepo onako kako jeste. I samo vi možete odlučiti šta vrijedi promijeniti, a šta ne. A ako vam vaša emocionalnost ne smeta, prihvatite je i nemojte se boriti s njom. I zapamtite, svaka promjena počinje prihvaćanjem ovakve kakva je sada. Vi ste mjerilo za sebe, jer više niste dijete, odrasli ste i sami možete odlučiti šta i kako je najbolje za vas.
  5. Preživite traumu. Trauma nije stvar koje se možete riješiti jednom zauvijek, razina traume također može varirati. Događa se da su potrebne godine i mjeseci rada na traumi kako bi se barem malo prestalo osjećati bol koja nastaje kad je netko oživi u nama. Povrede nikada ne nestaju jednom zauvijek, mijenjaju se, postaju manje bolne, ali ne nestaju jednom zauvijek. Želja da se zauvijek rastanete od traume je poput želje da se rastanete od dijela sebe. Trauma je ono što vas je tokom života učinilo ovakvim kakav jeste, a odbaciti ga znači još više povrijediti sebe. Ali možete se zaljubiti u nju i odjednom je primijetivši ili osjetivši možete joj reći: - "Zdravo, vidim te, ovdje sam." Povrede vole biti nevidljive, spremne su ustati da ih svi vide, ali ne i sama osoba. Kad počnete shvaćati da u mnogim situacijama vaše ponašanje diktira bol iznutra, a ne vi, već imate osjećaj kontrole i viziju ne samo svoje boli, već i uzroka. Odavde postaje moguće promijeniti ono što se događa, a ne podvrgnuti se ponašanju koje diktira bol iznutra.

Rad s najmanje pet ovih komponenti umanjit će osjećaj borbe, a sposobnost da dobijete ono što želite lakše će se pojaviti na horizontu. Pokušajte ne forsirati događaje u svom životu, sve će doći u pravo vrijeme i na najbolji mogući način. Promjene će doći kad budete spremni, ponekad čak nemamo ni unutrašnju spremnost za najbolje, što znači da ćemo morati doživjeti najgore. Ali sve je to privremeno, na ovom svijetu sve je privremeno. Naizgled loše samo je dobro skriveno

Autor: Darzhina Irina Mikhailovna

Preporučuje se: