Zajedno Prebrodimo Posljedice Psihološke Traume

Sadržaj:

Video: Zajedno Prebrodimo Posljedice Psihološke Traume

Video: Zajedno Prebrodimo Posljedice Psihološke Traume
Video: О потреби сусрета. У чију службу стављамо своје време? Зашто се људи не одазивају на позив Божији? 2024, April
Zajedno Prebrodimo Posljedice Psihološke Traume
Zajedno Prebrodimo Posljedice Psihološke Traume
Anonim

U današnjem svijetu mnogi od nas bili su izloženi traumatičnim faktorima. Traumatski faktori mogu biti traume neprijateljstava koja su danas uobičajena ili trauma fizičkog nasilja. Vrijedi napomenuti da većinu trauma u svom životu doživimo dok smo u potencijalno bezopasnom okruženju. Prema nekim procjenama, broj žrtava nasilja u porodici u Sjedinjenim Državama iznosi više od 50% od ukupnog broja žrtava nasilja. Stvari poput prekida veze, gubitka voljene osobe, razorenih snova i gubitka zdravlja mogu nositi vrlo visoku traumu, a ponekad i takozvani lični invaliditet. U nastavku, spominjući riječ trauma, raspravljat ćemo o jednoj od njenih najčešćih posljedica, naime posttraumatski stresni poremećaj (PTSP).

Kada se nalazimo u polju visoke traume, moramo razumjeti šta je trauma i kako se s njom nositi kako ne bismo doživjeli nelagodu u životu.

Bilo koji traumatski događaj u smislu utjecaja na nas, ima nešto zajedničko, naime, izobličenje naše percepcije okolne stvarnosti, misli o nama samima i našoj budućnosti. To dovodi do promjene u našem razmišljanju, ponašanju i, posljedično, cijelom našem načinu života. U ovom slučaju, najvjerojatniji ishod u ljudskom ponašanju je razvoj obrambenog ponašanja čiji je cilj izbjeći bilo kakve podsjetnike na traumatičnu situaciju. Ljudi koji su se suočili s posljedicama psihološke traume primjećuju da posljedice mogu biti toliko ukorijenjene u nama da ponekad postanu dominantni dio naše svijesti i čine nas ovisnima o traumi.

Danas u svijetu postoji mnogo tumačenja načina liječenja psihološke traume … Prvi i drugi svjetski rat i visok nivo nasilja u porodici u naše vrijeme poslužili su kao snažan poticaj u proučavanju ove teme. Kao rezultat opsežnih studija, identificirani su zajednički obrasci u različitim pristupima terapiji traume.

Prvo, vrijedi obratiti pažnju na kriterije po kojima se dijagnosticira PTSP … Glavni dijagnostički kriteriji za PTSP uključuju:

  • Ponavljajuća sećanja na traumatičan događaj, praćena povećanim osjećajem stresa.
  • Recenzije. Iznenadna pojava sjećanja u traumatičnim uvjetima izvan naše kontrole. Izgleda da smo opet u traumatičnoj situaciji.
  • Noćne more, nedostatak sna, nemiran san.
  • Snažna emocionalnost kada se podsjeti na traumatičan događaj.
  • Jake fizičke (fiziološke) reakcije pri prisjećanju na traumatičan događaj u sjećanju.

Važno je znati da ljudi koji su u mogućnosti PTSPsu skloni depresiji i koriste droge i alkohol za suzbijanje simptoma PTSPkoje im zadaju veliku nelagodu.

Nakon postavljanja dijagnoze, većina stručnjaka identificira tri ključne faze oporavka od ozljeda.

Sigurna veza

Po mom mišljenju, najefikasniji način prevladavanja traume je rad sa specijalistom psihologom koji jasno razumije metode obnove mentalnog zdravlja osobe. Uz to, podrška rodbine i prijatelja, značajnih ljudi u životu povrijeđene osobe, veoma je važna. Razumijevanje situacije i stanja osobe sa strane drugih ljudi vrlo je moćan stimulativni faktor za oporavak. U ovoj je fazi važno stvoriti odnos povjerenja između klijenta i psihoterapeuta. Istovremeno, na početku terapije treba uključiti rodbinu povrijeđene osobe kako bi obavili objašnjenja i objasniti im važnost pravilne i pravovremene podrške za svoju voljenu osobu.

Ljudski odnosi su ključni parametar u terapiji PTSP -a. Ljudi su u stanju izliječiti ono što su drugi ljudi oštetili. Toplina, briga i razumijevanje liječe i donose dobrodošlo olakšanje.

Sjećanja i iskustva traume

Nakon stabilizacije stanja prelazimo na drugu fazu terapije. U ovoj fazi ozdravljenja važno je zapamtiti do najsitnijih detalja traumatičnu situaciju i proživjeti je uz podršku terapeuta, uz naknadnu korekciju naših zaključaka o tome što im se dogodilo i kako je na nas utjecalo. Vrlo je važno potpuno se uroniti u traumatičnu situaciju s rekreacijom emocija koje su pratile osobu u njoj. Prisutnost emocija ukazat će na potpunost ponovnog doživljavanja i, kao posljedicu, na obradu ovih sjećanja. Za nas je važno da osoba, koja se uvijek iznova prisjeća na ovaj događaj u prisustvu terapeuta, nauči gledati na traumatičnu situaciju na nov način.

Formira se novi izgled za zatvaranje ovog događaja. Nastojimo zatvoriti vrata traumatičnoj situaciji koja nas zabrinjava. Na ovaj način stičemo kontrolu nad ovom "traumatičnom" sobom. Držanjem ključa u rukama i shvaćanjem da iza zatvorenih vrata možemo kontrolirati postižemo stabilizaciju i ozdravljenje. U praksi ova metafora poprima oblik pisma koje je napisala osoba ili naslikane slike u kojoj on opisuje sve što mu se dogodilo s novom sviješću da je sada sve pogrešno, sada je na sigurnom, sada je u mogućnosti da ode sav ovaj teški teret i s lakoćom idite dalje. Zajedno, terapeut i klijent pišu ovo pismo, slušaju ga, vide, raspravljaju o njemu.

Ova vrsta žalovanja zbog tuge koja se dogodi pomaže da se to ostavi u prošlosti i otvara put u budućnost. Situacija prestaje. Pismo koje sadrži povijest traume može se spaliti, simbolizirajući time oslobođenje od svega što nas je toliko mučilo. Cijeli ovaj proces ima svoju vlastitu strukturu i podložan je određenim pravilima, zbog čega je toliko važno provesti ga sa stručnjakom.

Obnavljanje veza

Ništa ne prolazi nezapaženo. Posljedice PTSP -a mogu biti strašne. Socijalna neprilagođenost i povlačenje iz uobičajenog načina života, narušeno fizičko zdravlje i društvene veze, osjećaj nesigurnosti - sve to može biti posljedica pretrpljene traume.

U posljednjoj fazi liječenja, osoba uči ući u svijet na nov način, već sa shvaćanjem da više nije isti kao što je nekad bio, da su se i svijet i osoba promijenili.

Želja osobe da povrati prijašnja stanja i dosegne novi nivo bit će mu izvrsna motivacija, a pomoć psihoterapeuta u nesmetanom i pravovremenom ulasku u društvo bit će precijenjena. U ovoj fazi moguće je formirati grupe ljudi sa prošlim PTSP -om radi veće podrške od ljudi koji razumiju situaciju. Nekoliko studija pokazuje da je grupni format posljednje faze terapije izuzetno efikasan. U grupi osoba dobiva potreban nivo podrške i razumijevanja, teškoće se lakše prevladavaju, a što je najvažnije, u grupi je moguće stvaranje novih društvenih veza i razvoj novih društvenih vještina.

Treba napomenuti da možemo obraditi traumu i naučiti živjeti s njom na nov način, možemo postati jači i mudriji, ali trauma će uvijek biti s nama. Cilj dobre psihoterapije je pokazati traumatiziranoj osobi šta joj se dogodilo, shvatiti da je gotovo i pustiti je, te zapamtiti da je ovo samo dio naše prošlosti, koji ne bi trebao utjecati na našu budućnost.

Preporučuje se: