Kako Nedovršene Radnje Utječu Na Nas

2024 Autor: Harry Day | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-17 15:40

Jedna od mojih omiljenih priča iz oblasti psihologije. I ko čita do kraja, shvatiće koliko je povezan sa svakim od nas.

Jednom su psihologinja B. V. Zeigarnik i njena učiteljica ušle u prepuni kafić. Pažnju joj je privukla činjenica da konobar, prihvativši narudžbu, nije ništa zapisao, iako je popis naručenih jela bio opsežan, te je sve donio na stol ne zaboravljajući ništa. Na opasku o svom nevjerojatnom sjećanju slegnuo je ramenima, rekavši da nikad ne zapisuje i nikad ne zaboravlja. Tada su ga psiholozi zamolili da kaže da su s menija odabrali posjetitelje kojima je prije njih poslužio i koji su upravo napustili kafić. Konobar je bio zbunjen i priznao je da se ni na koji način ne sjeća njihove narudžbe. Ubrzo se pojavila ideja da se eksperimentalno provjeri kako potpunost ili nedovršenost radnje utječe na pamćenje.

Zamolila je ispitanike da riješe intelektualne probleme u ograničenom vremenu. Vrijeme za rješenje ona je odredila proizvoljno, tako da je mogla dopustiti subjektu da pronađe rješenje ili u bilo kojem trenutku izjaviti da je vrijeme isteklo i da problem nije riješen.

Nakon nekoliko dana, od ispitanika je zatraženo da se prisjete uslova problema koji su im ponuđeni za rješavanje.

Ispostavilo se da se u slučaju prekida rješenja problema pamti bolje od problema koji su uspješno riješeni. Broj zapamćenih prekinutih zadataka približno je dvostruko veći od broja zapamćenih dovršenih zadataka. Ovaj obrazac se naziva Zeigarnikov efekat. Može se pretpostaviti da određeni stupanj emocionalnog stresa, koji nije dobio pražnjenje u uvjetima nedovršene radnje, doprinosi njegovom očuvanju u sjećanju.

U našem sjećanju uvijek postoji nešto što nismo završili. Pa čak i ako nam se čini da je to prošlost i da ne vrijedi to uzburkati, ili “razmislit ću o tome sutra”, i da sutra ne dolazi godinama, dolazi do nakupljanja emocionalnog stresa. Akumulirano raznim situacijama, okolnostima, razlozima. Kao što svaka posuda ima svoj kapacitet, tako ni naše tijelo nije bez dna. Prije ili kasnije, sve što ne odgovara izađe kroz nervne slomove, apatiju, malodušnost, depresiju, bolest.

Dešava se da tokom mnogih godina života nosimo sa sobom mnogo nedovršenih poslova (s povremenim prskanjem). Na njih trošimo svoju unutrašnju energiju. Najopasnije u ovome je to što uopće ne primjećujemo kamo idu naše snage, zašto se prostor u unutrašnjosti prelijeva.

Posebno se tiče:

• nedovršeni dijalozi;
• razgovori u kojima je bilo nesporazuma;
• emocije koje nisu dobile iscjedak;
• potisnuti osjećaji;
• situacije koje želimo zaboraviti;
• želje koje se nisu usudile ispuniti;
• situacije koje ne možete oprostiti sebi i drugima;
• ljudi koje namjerno želimo izbrisati iz života.

Pronašli ste nešto poznato sa liste?

Čini nam se da nas sve to ne pogađa. I na kraju je u našem ruksaku među ostatkom života. Stoga je vrlo važno pronaći načine kako dovršiti slučaj. Možete to učiniti sami ili upariti s psihologom.