Moj Grešni Jezik. Govorimo O Seksu

2024 Autor: Harry Day | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-17 15:40

Skandali oko uvođenja seksualnog obrazovanja u škole, pokušaji mnogih časopisa da pronađu kolumnistu o seksu, beskrajni intimni detalji o životu slavnih - sve je više ljudi počelo pričati o seksu, čak ni ne znajući kako pravilno nazvati ono što su priča o. Evgenia Kuyda, Alexey Munipov i Ekaterina Krongauz sjele su za okrugli sto sa pjesnikom, lingvistom, psihologom, seksologom i glavnim urednikom muškog časopisa kako bi shvatile šta se ovdje događa

Tekst: Evgeniya Kuida, Alexey Munipov, Ekaterina Krongauz

Ekaterina Krongauz: Htjeli smo razgovarati o ovome: zašto je nemoguće voditi miran, kulturan razgovor o seksu na ruskom? Nema tradicije javnog razgovora, nema seks kolumniste, ali jednostavno nema prikladnih riječi.

Sergej Agarkov, seksolog, predsjednik Udruženja "Kultura i zdravlje": Hajde da definiramo. Šta je javni razgovor? Sastanak?

E. Krongauz: Ovo što sada radimo je javni razgovor.

Agarkov: U štampi? Pa, postoje mediji u kojima se o tome može govoriti. A u Dumi, na primjer, to je nemoguće. Zakonodavci se jednostavno plaše ovih riječi. Dolazi do smiješnog: potrebno je, na primjer, opisati koji su nasilni seksualni činovi kažnjivi zakonom. Rečeno nam je - jeste li poludjeli? Tako da sve ove ružne riječi upisujemo u Krivični zakon - oralni seks, analni seks? Kao rezultat toga, ispostavlja se da ako mladić poljubi djevojku u obraz na ulici i pobjegne, to su nasilne radnje i treba ih kazniti na isti način kao i za nasilni analni seks.

E. Krongauz: Čini mi se da se ništa ne dešava ni u štampi. Kada čitate, na primjer, naše kolumne o seksu, to postaje ili smiješno ili loše. Ovo teško da bi rubrika Sex trebala pokušavati postići. U Americi, na primjer, postoji veliki broj različitih vrsta seks kolumnista. Na primjer, često slušam jedan podcast - tamo voditelj jednostavno odgovara na pitanja. Na primjer, djevojka kaže da je imala sadomazo seks sa svojim partnerom, a on ju je počeo daviti nekako ne baš korektno. I razgovaraju o ovom slučaju sa vođom. To je nemoguće zamisliti u našoj zemlji!

Aleksej Munipov: Da, teško je zamisliti u Komsomolskoj pravdi kolumnu o dogovorima u BDSM seksu.

Agarkov: U zajednici sadomazohista, inače, vrlo razvijen jezik. Budući da postoji hitna potreba - morate pregovarati kako bi seks bio siguran. Usput, sadomazohiste ne bih gledao s visine. Postoje slučajevi kada bračni par ima problema, iz nekog razloga ulaze u ovu zajednicu, prihvaćaju rituale, pravila - i odjednom imaju međusobno razumijevanje. Složili su se. Ne zato što je postojala potreba da se osjeti bol, oni su to svirali - ali su imali zajednička pravila.

Uporedni grafikon upotrebe riječi "kurac" i "civilno društvo" u blogovima

Kirill Vishnepolsky, glavni urednik časopisa Men's Health: A o čemu općenito znamo razgovarati? Odnosno, razgovaramo li mi, u principu, o nečemu? Ne razgovaramo o seksu jer uopće ne postoji kultura partnerstva. Seks je partnerstvo. Pogledajte Forbesovu listu: ne postoji nijedna osoba koja ima partnera. Čak je i neko ko je započeo posao u nekoj kompaniji ili ubio svoje kolege ili se u najboljem slučaju razveo.

Anna Varga, predsjednica odbora Društva porodičnih savjetnika i psihoterapeuta: Slažem se - u Rusiji ne postoji koncept saradnje. Osim toga, postoji posebna mitologija ljubavi: oni koji vole moraju se razumjeti bez riječi. A ako morate pričati o nečemu, to znači da se ne razumijemo, odnosno da se ne volimo. Strašno je govoriti o različitosti, jer mitologija ljubavi pretpostavlja odsustvo razlike.

Munipov: Odnosno, razgovor o seksu automatski znači da imate problema?

Vishnepolsky: Pa da.

Evgeniya Kuyda: Vrlo sam zabrinut zbog pitanja samog jezika. Na primjer, čini mi se da muškarac do 30-40 godina u krevetu ne zna ništa učiniti. Najgore je to što je s njim općenito nemoguće razgovarati o tehnologiji. Ali tehnika u seksu je iznimno važna! Ljudi nauče sigurnosne mjere opreza prije skijanja. I tu postoje dva problema. Prvi je da niko uopšte ne stupa u kontakt. To jest, ja, na primjer, pitam: „Šta ti se više sviđa?“, Pa čak i s ovim riječima ljudi padaju u neku vrstu dramatične omamljenosti. A drugo je da jednostavno nema jezika. Pa, evo kako da kažete - pomjerite svoje lijevo … Šta je vaše? NS…? Penis? Užas. Jednostavno nema riječi. "Jebi se" je užasna riječ. I drugi nisu ništa bolji. Stoga je nemoguće o tome bilo gdje pisati, ni u novinama ni u časopisu.

Agarkov: Ovaj problem je jednom formulirao Igor Semenovich Kon. Zaista nemamo jezik za to. Postoji jezik za djecu, "pussy-miski". Postoji medicinski jezik, postoji opscen jezik. A postoji i ljubavni jezik - svi ti "zečići", "pičkice" itd. I, u stvari, to je sve. Naš jezik, jezik rada sa klijentom, je medicinski. A ljudi na recepciji improviziraju, ponekad vrlo inventivno. "Doktore, lift je otišao." Ili - "kolega odbio." U tom slučaju odrasli zbunjuju erekciju i ejakulaciju. Ili zagađenja zovu sudarima.

Elena Kostyleva, pesnikinja: Postoji i posebna klasa takvih posebnih riječi koje su gore od mate. Tip "dupe". To ćete čuti jednom u životu - nikada više nećete pozdraviti ovu osobu.

Kuyda: Postoje li normalni, neutralni izrazi? Možete reći "ne ustaje", ali i ovo je nepristojno.

Agarkov: Pa danas svi kažu: "Doktore, imam problema s erekcijom."

Vishnepolsky: Hvala TV -u.

Maxim Krongauz, direktor Instituta za lingvistiku Ruskog državnog univerziteta za humanističke nauke: Rusku kulturu zaista karakteriše nedostatak neutralnog vokabulara. Na primjer, nemamo neutralni tretman. Stranci se jako žale. Ali ima mnogo emocionalno obojenih ljudi: šef, majka itd. Tako je ovdje. Postoje medicinski izrazi jer je potrebno otići liječniku i zatražiti savjet. Ali neutralnih nema. Istovremeno, ne žalimo se zbog njihovog odsustva, jer je naša kultura tako uređena.

Munipov: Da, tu smo, žalimo se.

M. Krongauz: Žalite se jer ste mladi, želite promijeniti svijet i kulturu, a kultura se opire, uključujući jezik. Jezik služi našoj komunikaciji. Nije uobičajeno da razgovaramo o seksualnim problemima, kao što nije običaj, na primjer, raspravljati o tome kako se oslobađamo - stoga ne postoje neutralne riječi ni za jedno ni za drugo. Ima djece, ima i zlostavljanja, ali nema druge. Evo razvratnog, opscenog razgovora o seksu koji je moguć, ovdje imamo ogromnu količinu riječi. A ovo je zasebna i zanimljiva tema - kako osnovna kultura shvaća seks. Ona to shvata prvenstveno kao nasilje. Glagoli koji znače nasilje, batine često dobijamo drugo značenje povezano sa seksualnim odnosom, obično sa prefiksom "ot-". Tipičan primjer je "otkinuti". Riječ "jebote" također ima udarac u osnovi. Nasuprot tome, glagoli koji su izvorno povezani sa seksualnim odnosom, na primjer, opsceni glagoli, vrlo često dobivaju značenje premlaćivanja ili obmanjivanja. U ovom rječniku muškarac se pojavljuje kao neka vrsta aktivnog instrumenta, silovatelja, dok je žena ili ponižena, pretučena ili posuda, pa prema tome postoji niz glagola - "puhati", recimo. Postoje nevjerovatna nova značenja. Recimo riječ gušenje. Rijetko, za razliku od onoga što sam nazvao. Znate li šta to znači?

Kostyleva: Šta se dešava tokom oralnog seksa?

M. Krongauz: Ne. Ovo je prerana ejakulacija.

Vishnepolsky: Zanimljivo. Morat ću ga upotrijebiti.

M. Krongauz: Eufemizmi općenito žive vlastitim životom. Recimo da je riječ "kurac" nekada bila jednostavan naziv za slovo "x", vjeruje se da je ovo krnji "heruvim". Zatim se to pretvorilo u eufemizam za riječ od tri slova i sama je postala uvredljiva. Za generaciju mojih roditelja, "jebati" eufemizam je bio nepristojan. A za sadašnju generaciju i kurac je sasvim pristojan.

Kuyda: A kako to da neke riječi fizički nedostaju u ruskom jeziku? Ovdje je pisac Idov, prevodeći svoju knjigu s engleskog, otkrio da ne postoji ruski analog riječi handjob - to je kada partnera radite rukama.

M. Krongauz: Pa, ovo je očito prilično nova riječ - jer se sastoji od dvije. Postoji jezički zakon: ako je pojam važan za kulturu, postoji jednostavna oznaka za njega. Dodaci se koriste za manje značajne koncepte.

Munipov: Znači i blowjob je kasnije? Zanimljivo. Iako bi se činilo, ha?

M. Krongauz: Problemi u prijevodu prvo su s čime smo se susreli na početku perestrojke, kada su takve teme tek postale moguće. Kako prevesti Henry Miller? Matom nije u pravu, nema toga u originalu. Ali kako? Prevodilac je morao izaći iz toga.

Kuyda: Ali problem je zaista u jeziku! Recimo da postoji riječ "blowjob".

Kostyleva: Usput, imamo li takvu riječ? Mislim, je li štampano?

Agarkov: Štampano, naravno. Da, sada su sve riječi odštampane.

Kuyda: Nije ugodno, ali postoji. Ali kada, naprotiv, muškarac ženi? Postoji ova čudovišna riječ - "kunilingus", ali tko je koristi? I kako mogu reći čovjeku da to učini ovdje? Samo pritisnuti glavu?

M. Krongauz: Nisam spreman dati intimne preporuke. Ali pušenje zaista, u naučnom smislu, ima negativne konotacije. Ne govori svojoj voljenoj ženi - učini to meni.

Kuyda: Kako da kažem? "Sisaj me"?

M. Krongauz: Ovdje, kao i u slučaju kunilingusa, postoji prostor za kreativno pretraživanje.

Kuyda: Znate li zašto nema normalne riječi za kunilingus? Zato što ruski muškarci vjeruju da je kunilingus neobavezan. Naišao sam na neke ankete prema kojima gotovo 90% Rusa smatra da je to neka strašna izopačenost. Samo što muškarac ne želi ništa učiniti za ženu. "Kakav sam jebote, tako sam dobar." Zašto bi pričao?

M. Krongauz: Mi smo krivi.

Vishnepolsky: Oprosti nam.

Kostyleva: Čini mi se da je seks tako poseban jezik. A različite stvari na njemu znače različite stvari. Za lezbejku je blowjob jedno, za muškarca drugo. I dešava se, sretnete osobu, govorite istim jezikom, a ponekad - jedan brblja, a drugi obratno.

Kuyda: Upravo sam naletio na forum pod nazivom "Klub ljubitelja seksa." Ljudi koji koriste usluge prostitutki tamo komuniciraju. Divovski, hiljade učesnika. I oni imaju svoj vokabular. Postoje užasni izrazi - na primjer, ZKP, "pivski zalogaj", što znači poza s rakom. Ali postoje i kul. Na primjer: "cifra" i "analogno". "Broj" - znači "tehnički jako dobar u krevetu, ali bez mentalnog utjecaja". I "analogno" je, prema tome, zaista na staromodan način. Možda čak i tehnički nesavršeni, ali mentalno.

Kostyleva: Čini mi se da je stvoren u chatovima, ovom novom jeziku. Ljudi razgovaraju o seksu na chatovima i forumima već 15 godina.

Munipov: Oh da, vidjeli smo ovaj novi jezik. "Pelotki", "pulpa" i "maca".

Vishnepolsky: Nedavno sam dobio neželjenu poštu: "Jebi mi pećnicu."

Agarkov: Internet ima sve preduvjete: postoji bezlična, opuštena komunikacija.

Vishnepolsky: Usput, da. Moja žena i ja možemo razgovarati samo o ozbiljnim stvarima na ICQ -u. Postoji prilika za razmišljanje, možete uzeti pauzu …

M. Krongauz: Iz nekog razloga polazimo od činjenice da postoji napredak u ovoj oblasti. Ali ovo je potpuno neobavezno. Zašto je bolje kada postoji neutralan rječnik? Zašto je dobro kada ljudi znaju pričati o tome? Je li lakše pregovarati? Ali postoje divne kulture u kojima se muškarci i žene ne slažu. Postoji čak i ženski i muški jezik na japanskom - to jest riječi koje neki ljudi koriste, a drugi nikad. Možemo li reći da je naše društvo bolje jer u njemu nema takve podjele?

Agarkov: Sigurno je da postoji napredak u ovoj oblasti, a žena ima koristi od toga. Ranije tri četvrtine žena uopće nije doživjelo orgazam, ali sada je to maksimalno jedna četvrtina.

Vishnepolsky: Jeste li znali da u Rusiji, prema istraživanjima, 70% stanovništva ne pere zube?

Varga: Naravno, ima napretka. Gledajte, kad je Freud počeo, bio je običaj čak i zatvarati noge stolice volanima kako ne bi ništa natuknuli. Ova zavjera šutnje dovela je do beskonačnog broja neuroza, s kojima se Freud suočio. Gdje su sada te neuroze? Nećete ih vidjeti. Ne postoji dijagnoza histerije. Razina neurotizacije objektivno se smanjila. Zato što su noge otvorene. Zato morate razgovarati.

Agarkov: Ne znam, vrlo je teško reći je li se broj neuroza smanjio. Klasična neurastenija u obliku u kojem je izmišljena prije 100 godina nema u današnjim dijagnostičkim knjigama. Ali sada je umjesto toga depresija. Prethodno su pacijentima oduzimali ruke i noge, govor, bili su slijepi. A sada se neuroze somatiziraju - srce boli, trbuh.

Uporedni grafikon upotrebe riječi "depresija" i "erekcija" na blogovima

Munipov: Dakle, seksualno obrazovanje uopće nije potrebno? Neuroze ne nestaju, društvo to ne želi, djeca također nekako odrastaju.

Agarkov: Potrebno je, vrlo potrebno! Šta se sada dešava? Roditelji ne žele razgovarati o seksu sa svojim djetetom. Škola to ne želi. Tinejdžersko okruženje neće ga ničemu naučiti. A prilikom sklapanja braka osoba ne posjeduje samo vještine razgovora - čak ni razmišljanja o ovoj temi. Naveli ste primjer zapadnog kolumnizma, kulture mirne diskusije - ali na Zapadu je već 70 -ih godina seksualno obrazovanje uvedeno u škole bez izuzetka. Od 12 godina. I naravno, ovo je vrlo oslobodilo i jezik i društvo. Još uvek nemamo ništa slično.

E. Krongauz: Kao što će predstaviti?

Agarkov: Da, šta ima! 1993-1994 postojala je poznata inicijativa za uvođenje seksualnog obrazovanja. Počelo je sa radom pet instituta. Imajte na umu da oni nisu napravili udžbenik, već su jednostavno sastavili program - o čemu bi, općenito govoreći, trebalo razgovarati sa školarcima. Sve je završilo strašnim skandalom u Državnoj dumi. Programeri su optuženi za razvratne radnje u odnosu na maloljetne osobe. Općenito, genocid nad ruskim narodom: žele nas sve pretvoriti u prostitutke, iskvariti i odvesti na Zapad. Krivični postupak je pokrenut! Hvala što ste zaključili. Dakle, govoriti o seksu u Rusiji je stvar nadležnosti. Od tada su svi eksperimenti u ovoj oblasti prekinuti. U privatnim školama, u mekoj verziji - još uvijek je moguće.

E. Krongauz: Pa privatno, kojim jezikom razgovaraju s djecom?

Agarkov: Što se tiče medicine, nema druge. Penis, falus, vagina.

Vishnepolsky: A po čemu se penis razlikuje od falusa?

Agarkov: Falus je napet penis. A penis je mekani falus.

Svi prisutni: Ozbiljno ?!

Kuyda: Živio sam u mraku.

Agarkov: Reći ću vam još jednu stvar. Neko vrijeme se u seksološkoj literaturi aktivno raspravljalo o tome zašto su gotovo svi glavni istraživači i edukatori svjetske seksologije bili Židovi.

E. Krongauz: Pa i mi smo došli ovdje.

Agarkov: Pa to je čudno. Samo što u judaizmu, za razliku od kršćanske kulture, nikada nije postojala zabrana razgovora o seksu - a ni sam proces nije osuđen. Odnosno, postojala je kulturna tradicija o ovim problemima.

E. Krongauz: A kome je lakše govoriti o njihovim problemima, muškarcima ili ženama?

Varga: Ženama je lakše. Manje su uvrijeđeni. Nekako se to istorijski dogodilo. Muškarac čuje iza ženskih tvrdnji ne samo predmet razgovora, već i da on, muškarac, nije dobar. Pojavljuje se drugi sloj osjećaja, povezan sa samopoštovanjem: pokazalo se da je on uvijek bio loš, a ona ga je obmanjivala toliko godina, šutjela.

Vishnepolsky: Mogu reći odakle je došao. U Europi je još od doba Rimskog carstva postojao takozvani društveni ugovor, kada je vazal ovisio o suverenu, a suveren o vazalu. Svi su sarađivali. Uvijek smo imali vertikalno društvo - šefa i podređenog. I ovaj odnos prešao je na odnos između muškaraca i žena. Muškarac je šef, a žena podređena. Zašto pregovarati sa podređenim?

Varga: O cemu pricas! Već 400 godina nismo imali ništa slično.

Vishnepolsky: U Rusiji?

Varga: U Rusiji.

Vishnepolsky: Da? Gdje postoji barem jedna javna zabava koju su stvorile neplaćene bake? Gdje je horizontalna saradnja građana? Gdje je civilno društvo?

E. Krongauz: Odnosno, nedostatak govora o seksu je posljedica nedostatka civilnog društva?

Vishnepolsky: Prilično tačno.

Munipov: Da, šta je to? I ne možete govoriti o seksu bez obraćanja civilnom društvu.

Vishnepolsky: Reci mi zašto? Zašto pričati o seksu?

Munipov: Čekaj, ne mogu vjerovati svojim ušima. Govori li ovo glavni urednik Men's Health-a?

Vishnepolsky: Pa, ovo sam ja, retorički, u ime posramljene podsvijesti, govorim. Ovdje smo ponovo odštampali savjete američkih seksologa. Ovdje ga otvaramo i čitamo: „Pitajte kako želi da je zovete vagina. Reci mi kako želiš da zove tvoj penis. Predložite nekoliko opcija, od smiješnih do opscenih. Odnosno, ovo je njihov normalan položaj: sjednite za pregovarački sto, razgovarajte. I evo me glavni urednik ovog časopisa, koji je objavio ovaj savjet. Ne mogu pitati svoju ženu o tome. Misliće da sam idiot. Rodila je troje djece, a nakon toga je pitam kako želi da je nazovem vaginom? Kako? Maryivanna?

Varga: Pa, nije loše.

M. Krongauz: Postojao je takav izraz - Dunka Kulakova.

Kuyda: Šta je ovo? Fisting?

E. Krongauz: Ne, smislili smo prijevod za fisting - oduzimanje imovine.

M. Krongauz: A Dunka Kulakova je, naravno, samozadovoljavanje.

Varga: Pitate, zašto pričati? Budući da ljudi ne govore o tome, ne mogu provjeriti svoje fantazije sa stvarnošću. Zašto je nastala ova ružna priča o seksualnom obrazovanju? Zato što su ove poslanice u Dumi zamišljale kako će na sve ovo reagovati kao djeca - ali one su odrasle tetke, a u njihovim se glavama pojavljuju seksi slike, a zatim ih nameću djetetu. Jasno je da ispada taj užas. Kad nema normalnog razgovora, nastaje ta fantazijska lopta.

Uporedni grafikon upotrebe riječi "penis" i "falus" u blogovima

Kostyleva: Dugo sam želio napisati knjigu sa receptima za seks. Naše kolege pišu o hrani, zašto ne bismo mogli pisati o seksu u istom duhu? Stoga me ovaj razgovor o jeziku zaista uzbuđuje.

Vishnepolsky: Čekajte 200 godina, sve riječi će se pojaviti.

Kuyda: Mislim da će sve biti brže. Postoji nevjerovatan internetski kurs koji se zove, Purple Haze Blowjob. Vrlo popularan među djevojkama, imam prijavljene tri prijateljice. Plaćate 15 dolara mjesečno, a oni vam sve objašnjavaju na vrlo pristupačnom jeziku. Ne, zaista, s jezikom je nekako sve u redu. U principu, ovo je analogni tečaj kuhanja: plaćate novac tako da je vaš muž zbog toga sretan. Pa, imate i neke koristi od porodičnog života - sreća tamo, duševni mir.

Vishnepolsky: Ima li povjerenja da će ga partner zaista pružiti u zamjenu za ljubičastu izmaglicu?

Munipov: Imamo neku vrstu tužnog razgovora. Muškarac ne može razgovarati sa ženom u našoj zemlji, sam razgovor je užasan problem, sve riječi o seksu povezane su s mračnim nasiljem.

M. Krongauz: Pa, šta da radim? Kultura se razvijala stoljećima. Ne možemo sastaviti okrugli sto i odlučiti da ćemo od sada biti dobri. Nećemo nikoga silovati, nikoga nećemo povrijediti. Ali vjerujte mi, daleko smo dogurali. Prije dvadeset godina nismo mogli reći tako nešto naglas i izbliza. Čak i naizgled nevinu riječ "gušenje" nisam mogao izgovoriti pri susretu sa strancima.

Munipov: Ne mogu ni ja sada.

Vishnepolsky: Znam kad će se sve promijeniti. Kada ćemo konačno naučiti voziti se putevima poštujući jedno drugo? Kada ćemo se, konačno, zajednički suprotstaviti postupcima vlasti. Kad naučimo međusobno pregovarati u svakodnevnom životu, moći ćemo pregovarati i u krevetu.

E. Krongauz: Znači, NIKADA ne govorimo o seksu?

Vishnepolsky: Napomena: okrugli sto je podijeljen po spolu. Djevojke kažu: "Pa, zašto ne pričaš?" A dječaci: "Da, nije došlo vrijeme, društvo nije spremno, kamo požuriti." To je sve i nećemo preuzimati druge uloge.

Kostyleva: Ako je problem u tome što muškarci i žene imaju samo svoj jezik, možda sastaviti žensko-muški rječnik?

Vishnepolsky: Da postoji potreba, već bi odavno uspjeli.

Varga: Usput, psihoterapija na Zapadu je evoluirala na ovaj način. 70 -ih i 80 -ih godina organizovane su takozvane muške i ženske grupe: muškarci su govorili o svom muškom, žene - o svom ženskom. A onda su psihoterapeuti došli na ideju da rade istospolne grupe okružene suprotnim polom. Odnosno, muška grupa radi u akvariju, a žene ne mogu učestvovati, ali vide i čuju sve. A onda obrnuto. Ispostavilo se da je to nevjerojatno učinkovit i, usput rečeno, vrlo jedinstven jezik.

Kuyda: Znači sve se dobro završilo?

Vishnepolsky: To je pomoglo.

Kuyda: Općenito, činim ispravno što čitam njegove tekstualne poruke.