Život Je Besmislen Ili Egzistencijalna Kriza

2024 Autor: Harry Day | [email protected]. Zadnja izmjena: 2024-01-15 16:04

Danas želim govoriti o egzistencijalnoj krizi, o onom razdoblju kada osoba počinje preispitivati cijelo svoje postojanje. U ovom periodu često se pitamo ko smo, ko smo i šta je smisao života. Ovdje je važno reći da je razmišljanje o „dubokim pitanjima“dio našeg svakodnevnog postojanja, te da svi ne doživljavaju krizu pri njihovom rješavanju. Egzistencijalna kriza nastaje kada postavljamo pitanja i osjećamo se tjeskobno, frustrirano ili čak depresivno kada ne možemo pronaći zadovoljavajuće odgovore. Samoubilačke misli također nisu neuobičajene u ovom stanju i u ovom stanju stvari, važno je odmah potražiti pomoć.

Svatko od nas može iskusiti utjecaj egzistencijalne krize, pokušat ću navesti najčešće uzroke ovog stanja.

Prelazno doba

Svaki prijelaz u našem životu je kritičan, bez obzira na prijelaz iz adolescencije, u srednju dob ili stariju osobu, u tim trenucima mogu doći sumnje u nas same i smisao života. Možemo razmišljati o svojoj prošlosti i budućnosti, pitajući se šta smo postigli, za šta živimo? Iza ovih pitanja počinje se javljati tjeskoba o tome kako iskoristiti predviđene godine, a ponekad dolazi i tjeskoba da nismo spremni stupiti na novu životnu pozornicu i nositi se s novim odgovornostima koje su došle s godinama.

Događaji koji utiču na život

U pravilu, ovo razdoblje dolazi nakon prijetnje povezane sa životom, može biti prometna nesreća, prirodna katastrofa, ozbiljna bolest. Kad se osoba suoči sa smrću, čini se da smisao života napušta polje renija i javljaju se strah i razmišljanja o tome što će se dogoditi nakon toga. Nakon što je preživjela katastrofu, osoba ponekad pređe u stanje koje se naziva “krivnja preživjelog”. Nije neuobičajeno da osoba dovodi u pitanje svoj opstanak i brine se da nije vrijedan toga.

Jednostavno rečeno, egzistencijalna kriza često dolazi nakon spoznaje njihove smrtnosti ili gubitka ideala. Krizu možete pokušati prepoznati po sljedećim znakovima:

Osjećaj depresije i beznađa.

To može biti posljedica nezadovoljstva poslom, odnosa koji ne vodi nigdje ili nemogućnosti postizanja ciljeva, ali nedavni gubitak također može pridonijeti ovim iskustvima.

Anksioznost.

Egzistencijalna anksioznost može se manifestovati kao osjećaj tjeskobe zbog budućnosti, zbog onoga što se događa nakon smrti i smisla života. Neki mogu osjećati da im nedostaje veliki dio života.

Usamljenost.

Osjećaj usamljenosti najčešći je tokom krize. Nekim ljudima je teško komunicirati s drugim ljudima ili vjeruju da drugi mogu razumjeti kroz što prolaze. Stoga dolazi do društvene izolacije.

Egzistencijalne opsesivne misli.

Često se radi o opsesivnim mislima u filozofskim pitanjima na koja se ne može odgovoriti, poput „zašto smo ovdje?“, „Zašto sam baš ja?“, „Vidim sebe iz sebe, svojih ruku, svega ispred sebe, zašto šta će se sljedeće dogoditi kad to ne osjetim?”. Ove misli traju i mogu dovesti do duboke depresije. Ljudi koji doživljavaju ovo stanje opisuju ga kao nešto o čemu je nemoguće ne razmišljati, te se misli stalno vrte, povećavajući strah i beznađe.

Gubitak interesa i motivacije.

Određeni dijelovi života mogu početi izgledati manje važni kada se traži svrha. Nije neobično osjećati se kao da je život ovozemaljski ili besmislen. Neki također smatraju da se njihove lične vrijednosti mijenjaju dok pokušavaju pronaći smisao života. Svijest o novim vrijednostima može dovesti do novog osjećaja svrhe, što može pomoći u rješavanju perioda krize.

Ako se borite da pomirite svoj trenutni život sa onim što ste se nadali, možda ćete doživjeti tugu, frustraciju, tjeskobu i depresiju. Budući da ljudi često doživljavaju depresiju i anksioznost u vrijeme egzistencijalne krize, može im se dijagnosticirati jedno ili oba ova stanja. Ali depresija i anksioznost uzrokovani egzistencijalnom krizom nisu isto što i tipična depresija ili anksioznost.

Egzistencijalna anksioznost posebno opisuje strah ili tjeskobu oko pravog smisla života. Osoba može osjećati da je pogriješila ili da nije slobodna u izboru koji želi napraviti. Možemo se brinuti o smrti ili zagrobnom životu. Zabrinutost zbog ovih stvari može ometati trenutno uživanje u životu, posebno ako anksioznost nastane kao nametljive misli (egzistencijalni OKP).

Egzistencijalna depresija odnosi se na osjećaje nezainteresiranosti, tuge, beznađa i gubitka motivacije koji često prate egzistencijalnu krizu. Možemo osjetiti beznađe u odnosu na društvo, svijet. Osećaj da nema smisla jer ništa što radite nije važno i može dovesti do gubitka motivacije.

Neki se ljudi mogu sami nositi s egzistencijalnom krizom. Može potrajati, ali će na kraju priznati da se na neka životna pitanja jednostavno ne može odgovoriti. Na primjer, neko ko se osjećao kao da ništa nije učinio u životu odlučuje dati jedan dan sedmično kao volonter.

Ako kriza traje dugo i negativno utječe na svakodnevni život, dobrobit, odnose, posao, školu, bit će korisno razgovarati s terapeutom. Saosećajni, obučeni terapeut može vam pomoći da se nosite sa osećajem depresije i očaja.

Egzistencijalna humanistička terapija pomaže vam da prihvatite različite aspekte života - slobodu / odgovornost, smrt, izolaciju i besmisao - i uči vas da se nosite s njima prihvaćajući ih ne dopuštajući im da vas nadvladaju. Pomaže vam da otkrijete i fokusirate se na važnost svog pravog ja.

Kad se nosite s egzistencijalnom krizom, to vam može pomoći da se podsjetite drugih na smisao svog života. Čuvate li dijete, roditelje, mlađeg brata ili kućnog ljubimca? Pomažete li drugima na poslu? Pokušajte pratiti svakodnevnu ljubaznost prema sebi i drugima, djela suosjećanja i samilosti, pozitivna iskustva i druge stvari koje mogu dati smisao vašem životu.