Igre Skrivenih Silovanja

Igre Skrivenih Silovanja
Igre Skrivenih Silovanja
Anonim

Kako igre sa skrivenim silovanjem mogu izgledati na svakodnevnom nivou?

Ovaj oblik seksualne igre radi manipulacije partnerom opisao je Eric Berne u svojoj knjizi Sex in Human Love.

Žene često sebe čine predmetom "silovanja", iako muškarci ponekad nastupaju u ovoj ulozi.

Silovanju uvijek prethodi neka vrsta zavodljive provokacije. Tokom dana žena može na ovaj ili onaj način zavesti muškarca, a nakon seksa ga učiniti krivim. Na primjer, muškarac, nakon što je uhvatio seksualne signale od žene, poduzima nešto. Odmah nakon toga, žena može početi zijevati, na primjer, pa okrenuti leđa muškarcu i početi zaspati. Međutim, upaljeni čovjek se više ne može smiriti i nastavlja napad. Žena mu se daje u polusnu, a zatim krivi muškarca što nije doživio orgazam zbog činjenice da je bio aktivan kad ona nije bila spremna. Ona čak može reći muškarcu: "Iskoristio si me bez moje želje."

Ili žena može, pod alkoholom, dozvoliti muškarcu da radi sa njom u seksu ono što ona ne bi dozvolila u stanju trezvenosti. Zatim prebacuje odgovornost na muškarca, demonstrirajući otuđenost nakon seksa riječima: "Nisam željela tako".

Image
Image

Druge poruke ove vrste: "učinila si sve da zatrudniš …", "vođena si samo primitivnim potrebama …", "ne uzimaš u obzir moju želju …" itd.

Igru silovanja dobro je pokazala Scarlett O'Hara u filmu "Prohujalo s vihorom" u njenoj vezi s Rhettom Butlerom. S jedne strane, predstavlja se kao mazohistička žrtva čovjekovih zadiranja, a s druge ga rastužuje osjećajem krivnje i odbačenosti, pretvarajući se da uvijek misli na drugog muškarca. Ona ga odbija i obezvređuje. Ona istovremeno želi intimnost i plaši je se, stalno poriče svoja osjećanja i potrebe. Ženska maštanja o nečemu drugom, manipulacije i okretanje alkoholu imaju funkciju psihološke zaštite od stvarnog fizičkog i mentalnog kontakta. U tu svrhu mogu poslužiti i izopačeni oblici seksa.

U takvoj situaciji čovjek ostaje pomalo frustriran što "nije tražen". S druge strane, on očito ima skrivenu korist od ove igre. Najčešće ga pokreću sadističke sklonosti, on doživljava latentno zadovoljstvo tokom seksa sa ženom kojoj ta intimnost može dati neugodne emocije i osjećaje.

Image
Image

Takav obrazac može biti način djelovanja u odnosima roditelj-dijete, gdje se pokušava zaraditi majčinska ljubav i kazniti je zbog odbijanja.

Svojim ponašanjem žena ne samo da se pokušava zaštititi od intimnosti, već i na svom muškarcu odigrati svoje negativne emocije o njemu. Ima i sadističku komponentu.

U muškarcu se uloga "silovanog" može očitovati riječima: "Pa, opet si me odvratio od posla …", "Mučio si me …" i u drugim oblicima prebacivanja odgovornosti za intimnost na ženu. U takvoj situaciji žena se trebala povući, ali češće aktivira ofenzivu, što joj ne ide u prilog.

Zašto su neurotični muškarci i žene privučeni odbijajućim, hladnim partnerima?

Image
Image

Uzmimo opet Scarlett O'Hara kao primjer. Ovo je žena s histeroidno-narcisoidnim karakterom. Ona privlači muškarce k sebi, demonstrirajući koketstvo s jedne strane, i nedostupnost s druge strane. Ni prema jednom od njih, čak ni prema Ashley, za koju izjavljuje ljubav, nema iskrenih osjećaja, svi oni služe da zadovolje njenu potrebu za moći i kontrolom, poput Rhett Butler.

Periode kada Scarlett počinje shvaćati i cijeniti iskreno osjećanje prema njoj karakteriziraju njena životna nesreća, stanje depresije, slomljenosti, kada su potreba za podrškom i strah od usamljenosti jači od žudnje za moći.

Image
Image

Međutim, kada se Scarlett iskreno otvori Rhett Butler u njenim osjećajima, počne patiti zbog njega, poseže za njim, on je odgurne, žaleći se da mu je nanijela previše uvrede.

Image
Image

Kao što Eric Berne piše, neurotičnim ljudima su potrebne igre kako bi ispunili svoje latentne potrebe (za moć, agresiju, pokornost i samo za zabavu, od netrpeljivosti do dosade). Igra je ono što spaja dva neurotika. Ako im oduzmete igru, oni će jedno drugom postati nezanimljivi. Stoga postoji velika sekundarna korist i strah od samootkrivanja u nerješavanju neurotičnih međuljudskih sukoba.

Kad supružnici počnu prolaziti psihoterapiju, postaju svjesniji, potreba za igrom se deaktivira sve do gubitka privlačnosti jedno prema drugom (ono što je prije bilo uzbuđeno, sada ne uzbuđuje) i naknadnog odvajanja, ako ne pronađu nove tačke međusobnog duhovni rast u sebi.

Danas se svako glačalo emitira o zdravim, smislenim odnosima, dok sami autori ove ideje imaju odnose koji su daleko od idealnih. Takva maksimalistička poruka u ljudima također stvara sumnje u kvalitetu vlastitih odnosa, što ih dovodi do obezvređivanja (žena ili muž počinju paziti na nesavršenosti u svom paru, ili čak potpuno obezvrijediti partnera, kao rezultat toga što su ostali sa ništa, postavljajući mu prevelike zahtjeve i nesposobnost da adekvatno procijeni svoja ograničenja). Možda bi umjesto težnje ka idealu trebalo težiti onome što je oboje zgodno i zanimljivo?

Postavlja se pitanje, ako je čovječanstvo uglavnom neurotično, je li onda potrebno potpuno se riješiti neuroze, jer nam neke neurotične osobine dodaju individualnost? Ako je cijelo društvo jednako zdravo, neće li svijet postati previše dosadan?

Preporučuje se: