Dečja Strast Prema Loncima I Toaletima

Video: Dečja Strast Prema Loncima I Toaletima

Video: Dečja Strast Prema Loncima I Toaletima
Video: Что такое любовь ? Ведическое мировоззрение. 2024, Maj
Dečja Strast Prema Loncima I Toaletima
Dečja Strast Prema Loncima I Toaletima
Anonim

U jednoj uglednoj porodici, gdje postoje mama, tata i baka, živjela je beba. I sve je bilo u redu s njim, sve dok mama i tata nisu imali pukotinu u blizini. Naravno, zbog toga su i mama i tata bili zauzeti zakrpavanjem ove pukotine i neko vrijeme su dopuštali sinu da uđe u svoje fantastično objašnjenje događaja koji su se dogodili s njim.

Usput, klinac se dugo nije mogao naviknuti na lonac, iz nekog razloga volio je dugo izdržati, a zatim se sakriti iza sofe i ispuniti svoje prirodne potrebe ravno u gaćama. Vjerovatno su se roditelji i baka jako potrudili naučiti dijete toaletu, ali očito su to učinili na način da je dijete ostalo sa strahom od lonaca, toaleta i nije uvijek moglo ići u toalet, ne rijetko u tome je učestvovala cijela porodica, češće majka.

Zbog navedenih okolnosti (pukotina u vezi), dijete se nije osjećalo potpuno zaštićeno, povezano s porodicom. Ako su roditelji zauzeti sređivanjem svoje veze, što svakako izaziva uzbunu majke, tada baka doživljava svoju tjeskobu zbog onoga što se događa u porodici, bezglavo ulazeći u program o vidovnjacima, koji na taj način podržavaju njezinu vjeru u spasitelja. Odjednom, u jednom trenutku, beba je počela odbijati pohađanje vrtića, što je dodatno povećalo anksioznost roditelja, dodatno produbljujući pukotinu u njihovoj vezi. Tata nije mogao izdržavati majku, jedina mu je odluka bila, bez obzira na sve, da nastavi ići u vrtić, a u to vrijeme baka je gledala njene mistične programe i, zajedno s djetetom, zanimala se za život životinja. Stoga je petogodišnja beba lako za sebe stvorila sliku svijeta ispunjenu mikroorganizmima, zmijama, psima, duhovima, tiranosaurima, koji su mu prvi došli u snu i nije mogao spavati sam, a nije mogao ni reci roditeljima zašto. A onda su se počeli pojavljivati u stvarnom prostoru, birajući sebi toalet, posebno u vrtiću. Očigledno je petogodišnjak već upoznao sram i već je shvatio da se dječaci ne trebaju bojati (tatin utjecaj). Stoga je pažljivo skrivao sve svoje strahove i vizije od svih.

Klinac je upoznao djevojčicu koja je također imala iste strahove u prošlosti, lako je mogla osjetiti kroz šta je dječačić prošao i pozvala ga da se pozabavi zastrašujućom temom. Ispostavilo se zanimljiva stvar: ni na jednoj slici nisu prikazane mame, tate, bake, ali bilo je zmija, pasa, dinosaura koji su ga pokušali proždrijeti. Jedino stvorenje koje ga nije uplašilo i za koje se udvarao, bio je čudan cvijet s jednim zelenim listom. Dječak nije mogao prekinuti, iscrtavši jedan san, gdje se u strahu i užasu vozio sam u praznom autobusu. A kad je uspio prestati, rekao je da ima mnogo strahova i da nema dovoljno papira da ih sve nacrta. Odlučili smo da je, dok se strahovi ne riješe, bolje ne ići u vrtić, a terapiju trebaju roditelji više nego dijete. Priča je jednostavna do banalnosti, kako lako i prirodno male dječje nevolje mogu radikalno promijeniti život djeteta i prerasti u veliki problem, ako im ne pridajete odgovarajuću važnost i pažnju, ako im ne odvratite pažnju probleme odraslih i ne razumiju da dijete upija zajedničko polje (alarmantno je).

Još jedna priča o petogodišnjoj djevojčici koja se bojala ostati sama bez majke, plašila se vrtića i općenito se bojala da će je negdje zaboraviti, i ova porodica je imala pukotinu u odnosu između roditelja, njene snove a fantazije u stvarnosti bile su ispunjene i likovima užasnih crtića (duhovi, crnci). Ova strašna armada obrušila se na djevojčicu noću, a ona je naučila da joj uzvrati uz pomoć mača koji je predstavio pačić, a kasnije joj je postao spasitelj i prijatelj.

Na kraju ove priče želim reći da je za svako dijete ovog uzrasta od vitalnog značaja vjerovati da će s njim sve biti u redu, da će živjeti, da će uvijek u teškim vremenima neko priteći u pomoć i bilo bi bolje da umjesto pačeta princip štednje budu roditelji ili bliski ljudi. Jer ako takvog prirodnog spasitelja nema u djetinjstvu, a potreba za sigurnošću ostaje relevantna, tada će spasenje doći kroz kemiju, religiju, misticizam, hranu (kroz bilo kakvu ovisnost).

Preporučuje se: