Veličanstvena šestorka Emocionalnih Razarača. Publikacija 1. STRAH

Sadržaj:

Video: Veličanstvena šestorka Emocionalnih Razarača. Publikacija 1. STRAH

Video: Veličanstvena šestorka Emocionalnih Razarača. Publikacija 1. STRAH
Video: Запах Страха и его трансформации в теле. Песня Тела / Алтынай Капалбаева 2024, Maj
Veličanstvena šestorka Emocionalnih Razarača. Publikacija 1. STRAH
Veličanstvena šestorka Emocionalnih Razarača. Publikacija 1. STRAH
Anonim

Čudovišta u meni: veličanstvena šestorka emocionalnih razarača

STRAH, ZLOČIN, LJUT, KRIVA, ZAVISTA, Šteta

(serija publikacija)

STRAH

Emocije vladaju čovjekom, svaki dan zavisi od toga ko je u meni, danas sam se probudila i započela dan. Biti vođen vlastitim osjećajima i emocijama nesvjesna je stvarnost "homosapijaca".

Ono što je emocija je određeno stanje osobe koje raste iznutra ličnosti i emitira se izvana, ili se ne emitira.

Zajedno s pojavom ove ili one emocije, stavljamo određenu sliku kroz čiju nas prizmu danju percipiramo. Naše emocije imaju mnogo nijansi i ukusa, što znači da smo višestrani u svom životnom ispoljavanju.

Osoba bez emocija je prazna. Buket različitih emocionalnih stanja skladno prikupljenih u svakom pomaže biti sam, biti pojedinac.

U svoj ovoj emocionalnoj i senzualnoj ljepoti, postoji malo ALI - osjećaj mjere, zlatna sredina, zdrav razum. Emocionalni ekstremi govore o pridržavanju određenog emocionalnog stanja. Tada se emocija iz nijanse raspoloženja pretvara u boju života, sa svim okolnostima koje slijede.

Pozitivne emocije, s njima je sve jasno, donose svijetle boje, dobre ljude, raspoloženje u naše dane, pa čak i u život.

Htio bih unijeti malo jasnoće u situaciju s negativnim emocijama, bile one zaista destruktivne.

Radit će se o "veličanstvenih šest emocionalnih stanja razarača": strah, bijes, ogorčenost, krivnja, zavist, sažaljenje.

STRAH, kao osnovni instinkt samoodržanja, koji nam je svojstvena Majka Priroda, pomaže nam da ne uronimo u ko zna gdje i šta nije jasno, da održimo fizičko i mentalno zdravlje.

Zdrav strah je neka vrsta lične kočnice iznutra.

Ne zaboravimo da emocionalna stanja djeluju i u nama i u vanjskom prostoru, prenoseći nas na druge ljude.

Šta smo mi u STRAHU, šta on radi u nama, kako emituje za druge voljene, poznanike, strance?

Već smo spomenuli zdrav udio straha u psihoemocionalnoj strukturi osobe, osnovni zdravi strah jamstvo je naše sigurnosti. Izvana izgleda kao oprez, pažljivost, briga o sebi i drugima. Interno možemo osjetiti tjeskobu, sumnje, potrebu za podrškom, brigom.

Ono što nam se događa u ekstremnim manifestacijama straha, kada ispunjava više našeg unutarnjeg psihološkog svijeta, prerasta iz osnovnog instinkta u potpunog kontrolora. U stanju stalnog straha za sebe, za one oko nas, nalazimo se na sigurnoj teritoriji, ali se time lišavamo novih mogućnosti, svježeg iskustva, svijetlih događaja, promjena na bolje, jer sve je to nepoznato, što znači nije sigurno.

Izvana se takav strah manifestuje na različite načine, neko postaje osamljen u kući, neko prestaje da se razvija u svom profesionalnom, ličnom životu, neko se pretvara u društvenu žrtvu, neko muči svoje najmilije svojom hiperbrigom. Takav broj društvenih uloga nastalih iz psiholoških ekscesa straha može se nastaviti i nastaviti.

Šta se događa u nama kada strah u svojim potocima uguši druge emocije i osjećaje? Stanje bespomoćnosti, sumnje u sebe, patološke anksioznosti, panike, sumnje, sumnje, sumnje.

Strah može magnetizirati situacije koje mu pomažu da izbije iz dubine naše podsvijesti. Ono što nam se dešava je ono čega se najviše plašimo. Žašto je to?

Kuhanje straha u sebi, skrivanje u zaleđu štetno je za zdravlje, što je duže razdoblje izloženosti strahu, tijelu je teže nositi se s njim na fiziološkom nivou. A to znači da se morate prepustiti, preživjeti, nositi se s tim. Na nesvjesnom nivou, počinjemo tražiti sastanke sa uzrokom straha, stvarati, privlačiti odgovarajuće situacije. Najbolji način da prestanete da se plašite je da se suočite sa svojim strahom. Naše tijelo to zna i slijedi ovaj put bez traženja našeg pristanka. I evo, vrijeme je da se mi svjesno uključimo u upravljanje svojim emocijama i osjećajima, da počnemo svjesno raditi na čudovištu po imenu STRAH.

Bez naše svjesne pomoći, nesvjesna borba sa strahom može nas uvesti u ciklus ponavljajućih događaja, sa stalnim povećanjem sile utjecaja, upravo tog uzroka straha, na psihu i fiziologiju. Princip funkcionira, ako sila utjecaja uzročno -posljedičnih okolnosti na naš strah nije dovoljna da se nosimo s njim, tada se sljedeći put sila utjecaja mora udvostručiti. S druge strane, moramo uzeti u obzir da se neuspješnim pokušajem prevladavanja našeg straha povećava i njegova količina u nama. Ono što se događa je beskrajno trčanje u krugu sve dok strah konačno ne iscrpi i ne natjera vas da se svjesno uključite u rad s emocijama.

Kako sebi pomoći da prevaziđete strah. Postoje mnoge tehnike koje dobro funkcioniraju i, ako želite, s njima se lako možete nositi.

Gledati strah u oči, prepoznati i prihvatiti to je prvi i najteži korak, tada mu je potrebno dopustiti da izađe van, kako ne biste bili povrijeđeni stvarnim uzrocima straha, možete pisati, crtati, slijepi, općenito mu daju fizički oblik, a zatim simbolično uništavaju, pale, slikaju, kidaju. Za svakoga postoji mnogo takvih načina, on je svoj, poslušajte sebe, glavna stvar je svjesno razumjeti šta i zašto radite, pronaći svoju verziju.

Možete razgovarati sa strahom, takvim dijalogom sa svojim unutarnjim Ja. Za takav razgovor pronađite osamljeno mjesto na kojem se neće truditi, pokušajte se opustiti, ako znate meditirati, uđite u meditativno stanje, nazovite svoj strah, pogledajte kako to izgleda, razgovarajte s njim (pitanja koja možete pripremiti unaprijed), pitajte zašto živi s vama, šta želi u zamjenu za vaše oslobađanje, komunicirajte s njim kako želite i osjećate, a zatim mu zahvalite na lekcijama i dopustite idi. Nakon takvog unutrašnjeg rada, vrlo je dobro strahu dati materijalnu formu i transformirati ga.

U složenijim, zanemarenim situacijama, kada je nemoguće snaći se bez pomoći stručnjaka, idemo na kurs u ordinaciju psihologa.

Preporučuje se: