Kako Pobijediti Svoje Nisko Samopoštovanje

2024 Autor: Harry Day | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-17 15:40

Vrlo često se nisko ili nestabilno samopoštovanje identificira kao glavni uzrok psiholoških problema neke osobe. Nakon postavljanja takve dijagnoze teško se može pogriješiti. Ali sasvim je prirodno da se postavlja pitanje: "Šta se može učiniti po tom pitanju?"

Kako možete podići poštovanje i povjerenje u sebe, kako povratiti samopouzdanje, kako vjerovati u sebe? Ukratko, odgovor na ova pitanja može zvučati otprilike ovako: Morate razviti ličnu i društvenu refleksiju u sebi.

Kasnije u ovom članku pokušat ćemo dati detaljnije odgovore.

Samopoštovanje nije bolest, to je samo pokazatelj našeg blagostanja

• Ako primijetimo da imamo visoku tjelesnu temperaturu, tada razumijemo da je tijelo pod utjecajem nekih vanjskih faktora: virusa ili "mikroba".
• Otkrivši u sebi nisko samopoštovanje, možemo pretpostaviti da su neke postavke srušene u našoj psihi i svijesti. Neki vanjski faktori učinili su da se osjećamo pogrešno ili nesigurno.

Možemo reći da je nisko samopoštovanje signal da smo uspostavili ne baš prave odnose s drugima i sa samim sobom.

1. Radimo nešto pogrešno;
2. pogrešno procjenjujemo i razumijemo šta se dešava.

Na primjer, ako se potpuno lijepa djevojka smatra ružnom, tada ne primjećuje da joj neki ljudi pokazuju pažnju, pogrešno si objašnjava reakcije drugih ljudi koje prima. Eric Berna je napisao:

Biti lijep nije stvar anatomije, već dozvole roditelja.

Ako pogledate situaciju sa stanovišta Erica Bernea, onda možemo reći da su roditelji djevojčici u djetinjstvu nametnuli pogrešan odnos prema sebi. Naoružana takvim sredstvom introspekcije, počela se ponašati s drugima kao da je zaista ružna. Od svih reakcija ljudi u okolini, primijetila je samo one koje odgovaraju njenim očekivanjima, odnosno potvrđuju njenu "ružnoću".

Dakle, samopoštovanje, poput tjelesne temperature, nije pravi ljudski problem. Nevoljenje prema sebi ili nevjerovanje u sebe jednostavno su pokazatelj da je nešto pošlo po zlu u psihi i da su se u njegovom umu stvorile pogrešne postavke za percepciju onoga što se događa.

Da bi se promijenilo samopoštovanje, ne treba raditi sa samim samopoštovanjem-potrebno je pomoći osobi da razvije sposobnost da adekvatnije opaža sebe, svoje postupke i reakcije drugih ljudi. Ako prevedemo upravo rečeno na jezik ljudskih sposobnosti i vještina, onda možemo reći da on mora ovladati vještinama samosvijesti i refleksije.

Pouzdan odraz umjesto nestabilnog samopoštovanja

Možemo reći da je samopoštovanje "uređaj" koji koristimo pri procjeni sebe. Vrijedi napomenuti da vrlo često nije najpouzdaniji uređaj, jer na njegova očitanja uvelike utječu postupci i prosudbe drugih ljudi.

Zamislite da se vozite automobilom, ali u retrovizoru ne vidite šta se tamo zapravo događa, već one slike i slike koje su vam nekada nametnuli vaši roditelji ili neki drugi ljudi iz prošlosti. Mjerači na nadzornoj ploči prikazuju podatke koji nisu uzeti na vrlo ispravan način u nekim drugim situacijama.

Slično se dešava i sa našim samopoštovanjem.

Umjesto da analiziramo ono što se događa oko nas i trezveno procjenjujemo svoje postupke i stanja, gledamo u to "iskrivljeno ogledalo" koje nam se dovuklo u ranom djetinjstvu, a onda su neki drugi ljudi, ponekad i ne baš prema nama, postali značajni napor da se iskrive čitanja ovog ogledala.

Kao što je već spomenuto, predlažemo da ostavimo po strani svoje nestabilno i nepouzdano samopoštovanje i naoružamo se na njegovom mjestu potpuno provjerenim i pouzdanim odrazom.

Postoji nekoliko vrsta refleksije:

1. Lična refleksija, odnosno svijest o onome što se događa u našoj psihi, kao i razumijevanje zašto smo formirali ovu ili onu strukturu ličnosti, ove ili one crte karaktera.
2. Odraz međuljudskih odnosa. Na ovom nivou učimo vještine razumijevanja ne samo sebe, već i svojih najmilijih i onih ljudi s kojima smo spremni komunicirati na "malim udaljenostima", koje možemo pustiti blizu sebe.
3. Društvena refleksija, odnosno razumijevanje kako drugi ljudi doživljavaju naše riječi i djela, razumijevanje onoga što se događa u timovima u kojima učimo, radimo i provodimo vrijeme. Ovo je razumijevanje društvenih ponašanja i statusnih igara, otvorene i prikrivene grupne dinamike, pokušaja intriga i otvorene manipulacije drugima.
4. Ponekad izolovano refleksija na nivou "slike svijeta": identificiranje onoga što utječe na vašu percepciju svijeta i odnose među ljudima. Ono što vas tera da vodite stil i stil života koji vodite, implementirate one životne scenarije ili strategije koje vas vode.

U procesu korištenja svih ovih vrsta refleksije, osoba postupno formira adekvatniju i smisleniju percepciju sebe, svojih sposobnosti, sredstava i resursa koji su joj u upotrebi. Osim toga, osoba počinje primjećivati i ispravno opažati reakcije drugih ljudi na njega. Ove reakcije mogu biti i ispravne i poštene, i neadekvatne, pa čak i potpuno neprijateljske.

Svijest o tome šta se dešava u našoj psihi

Koncept "samopoštovanja" sadrži neke početne nedosljednosti. Činjenica je da ne procjenjujemo sami sebe i ne razvijamo kriterije prema kojima možemo sami sebe ocijeniti. Prije svega, naši roditelji utječu na formiranje našeg samopoštovanja.

Roditelji i bake i djedovi vrlo su velikodušni s oznakama i epitetima koje vješaju na svoju djecu:

• "Zašto si tako nespretan sa mnom!"
• „Ko će se oženiti takvom grimasom! Pogledaj se u ogledalo ",
• “Ovo je prvi put da vidim takvog idiota! Pa, kako ne razumiješ tako jednostavne stvari!"
• "Svi imaju djecu poput djece, ali ja imam neku vrstu sipe" -

ovo su primjeri iz sjećanja iz djetinjstva koji se mogu čuti od ljudi koji pate od niskog samopoštovanja.

Osim ovakvih iskrenih "kletvi" i "uroka roditelja", naši voljeni mogli su se igrati s nama u djetinjstvu i u složenijim igrama. Na primjer, nakon povratka kući s posla, i mama i tata mogli su imati naviku, isprva bez razloga ili iz ne baš važnog razloga, vikati na dijete, a zatim, nakon što su se smirili i došli k sebi, početi da miluju, tješe i maze svoje nezasluženo uvrijeđeno dijete.

U slučaju "roditeljskih inkantacija", dijete razvija nisko samopoštovanje, a u slučaju "emocionalnog zamaha" u obliku agresije i vrištanja, zamijenjenog mahnitom naklonošću i pretjeranom nježnošću, formira se nestabilno samopoštovanje.

U svim slučajevima, kada smo kao dijete suočeni s agresijom, uvredama, pokazivanjem tjeskobe zbog svoje osobe, kao i u slučaju pokazivanja nesviđanja i razočaranja, u našim dušama se nehotično formira psihološka odbrana, sa uz pomoć kojih se pokušavamo zaštititi od onih slika koje su obješene na nas. Neka djeca počnu uzvraćati i biti gruba u odgovoru, neko pokušava ignorirati i istisnuti iz svijesti sve što mu je bilo neugodno, neko se zatvara i "povlači u sebe", druga se pokušavaju osvetiti, nauditi i iznervirati roditelje.

Mnogi od ovih odbrambenih mehanizama i metoda suočavanja postaju automatski i padaju na nesvjesni nivo. Kao rezultat toga, oni počinju djelovati nenamjerno za nas u ne najprikladnijim situacijama. Ali ako se ponašamo kao gubitnici, kao ružni ili glupi ljudi, onda, unatoč činjenici da smo razvili neku vrstu zaštitnih mehanizama koji dijelom odvraćaju ova prokletstva, a dijelom ih istiskuju iz svijesti, ljudi oko nas počinju nam uzvraćati. Zaista nas počinju tretirati kao gubitnike, ružne i zanijemljene.

Općenito, na razini osobne ili psihološke refleksije, moramo shvatiti kakvi se obrambeni mehanizmi pokreću u našoj psihi, kao i koji nas drugi nesvjesni programi i stereotipi kontroliraju. Identificiramo radnje "roditeljskog prokletstva", "porodičnih i društvenih scenarija", "loših društvenih igara", "psihološke odbrane".

Odraz međuljudskih odnosa

Ako nam psihološka refleksija dopušta da umjesto samopoštovanja formiramo ispravnu sliku onoga što se događa u našoj psihi, tada na nivou međuljudskih odnosa počinjemo ispravljati percepciju o tome kako nam bliski ljudi reagiraju i koliko bliski ljudi govore o nama. Oni koji nas sada okružuju.

Činjenica je da ljudi u međuljudskim odnosima također često projektuju neadekvatne slike jedno na drugo. Na primjer, muž može okriviti svoju ženu za nešto čega se i sam jako plaši. Ponekad si ne možemo priznati neke nedostatke i često ih jednostavno ne primjećujemo u sebi, ali ih istovremeno vrlo lako pronalazimo u ponašanju svojih najmilijih.

Ako se želja za projiciranjem svojih problema na druge kombinira sa spremnošću tih ljudi da prihvate tuđa prokletstva, prirodno je da će samopoštovanje potonjeg jako patiti.

Osim pogrešnog shvaćanja sebe i svog partnera, ljudi u bliskim odnosima mogu se "zaraziti" jedni druge raznim psihološkim igrama ili "lošim društvenim igrama", kako ih je nazvao Eric Berne. Prateći zaplet ovih igara, jedan od partnera obično pokušava drugom nametnuti određenu ulogu.

Na primjer, ako neko želi biti "žrtva", onda na svaki mogući način provocira drugog da preuzme ulogu "manipulatora" ili "tužitelja", ali ako i sam voli nekoga kriviti, onda prisiljava svog partnera da stalno se izgovarajte.

Vrlo često u odnosima, posebno kod onih ljudi koji tek počinju živjeti jedno s drugim, svi im se problemi iz djetinjstva pogoršavaju i njihovo naizgled izjednačeno samopoštovanje počinje oklijevati i opet padati. osim toga, bliski ljudi mogu uspješno "zaraziti" jedni druge svojim problemima ili izazvati partnera da ispolji reakcije koje mu općenito nisu poznate.

Društvena refleksija

Kao što ime govori, društvena refleksija omogućava osobi da stvori ispravniju percepciju sebe i procjenu svog ponašanja. Ono što je važno je da umjesto da doživi svoju nedosljednost sa društvenim normama ili kompleksima o društvenom statusu, osoba u svoje ruke dobija alate za ispravljanje ponašanja i formiranje ispravnije percepcije onoga što se događa. Možemo reći da ne počinje brinuti o svom samopoštovanju, već da stvara sliku o sebi koja mu je neophodna.